Psalms 42
1 Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože!
2 Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad ću doći i pokazati se licu Božijemu?
3 Suze su mi hljeb dan i noć, kad mi svaki dan govore: gdje je Bog tvoj?
4 Duša se moja proljeva kad se opominjem kako sam hodio sred mnogoga ljudstva, stupao u dom Božji, a ljudstvo praznujući pjevaše i podvikivaše.
5 Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.
6 Klonula je u meni duša zato što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj.
7 Bezdana bezdanu dozivlje glasom slapova tvojih; sve vode tvoje i vali tvoji na mene navališe.
8 Danju je javljao Gospod milost svoju, a noću mu je pjesma u mene, molitva Bogu života mojega.
9 Reći ću Bogu, gradu svojemu: zašto si me zaboravio? zašto idem sjetan od pakosti neprijateljeve?
10 Koji mi pakoste, prebijajući kosti moje, rugaju mi se govoreći mi svaki dan: gdje ti je Bog?
11 Što si klonula, dušo moja, i što si žalosna? Uzdaj se u Boga; jer ću ga još slaviti, spasitelja mojega i Boga mojega.