1Blagosiljam Gospoda u svako doba, hvala je njegova svagda u ustima mojima.
2Gospodom se hvali duša moja; neka čuju koji stradaju, pa neka se raduju.
3Veličajte Gospoda sa mnom, uzvišujmo ime njegovo zajedno.
4Tražih Gospoda, i ču me, i svijeh nevolja mojih oprosti me.
5Koji u njega gledaju prosvjetljuju se, i lica se njihova neće postidjeti.
6Ovaj stradalac zavika, i Gospod ga ču, i oprosti ga svijeh nevolja njegovijeh.
7Anđeli Gospodnji stanom stoje oko onijeh koji se njega boje, i izbavljaju ih.
8Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod; blago čovjeku koji se uzda u nj.
9Bojte se Gospoda, sveti njegovi; jer koji se njega boje, njima nema oskudice.
10Lavovi su ubogi i gladni, a koji traže Gospoda, ne premiče im se nijednoga dobra.
11Hodite, djeco, poslušajte me; naučiću vas strahu Gospodnjemu.
12Koji čovjek želi života, ljubi dane da bi vidio dobro?
13Ustavljaj jezik svoj oda zla, i usta svoja od prijevarne riječi.
14Kloni se oda zla, i čini dobro, traži mira i idi za njim.
15Oči su Gospodnje obraćene na pravednike, i uši njegove na jauk njihov.
16Ali je strašno lice Gospodnje za one koji čine zlo, da bi istrijebio na zemlji spomen njihov.
17Viču pravedni, i Gospod ih čuje, i izbavlja ih od svijeh nevolja njihovijeh.
18Gospod je blizu onijeh koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna duha.
19Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svijeh izbavlja Gospod.
20Čuva Gospod sve kosti njegove, nijedna se od njih neće slomiti.
21Bezbožnika ubiće zlo, i koji nenavide pravednika prevariće se.
22Gospod iskupljuje dušu sluga svojih, i koji se god u njega uzdaju, neće se prevariti.