1Blago onome, kojemu je oproštena krivica, kojemu je grijeh pokriven.
2Blago čovjeku, kojemu Gospod ne prima grijeha i u čijem duhu nema lukavstva.
3Kad mučah, posahnuše kosti moje od uzdisanja mojega po vas dan.
4Jer dan i noć tištaše me ruka tvoja; nesta soka u meni kao na ljetnoj pripeci.
5Grijeh svoj kazah tebi, i krivice svoje ne zatajih; rekoh: ispovijedam Gospodu prijestupe svoje; i ti skide s mene krivicu grijeha mojega.
6Zato neka ti se moli svaki svetac, kad se možeš naći; i onda potop velike vode neće ga stignuti.
7Ti si zaklon moj, ti me čuvaš od tjeskobe; okružavaš me radostima u izbavljanju.
8Urazumiću te, i pokazaću ti put kojim da ideš; svjetovaću te, oko je moje na tebi.
9Nemojte biti kao konj, kao mazga bez razuma, kojima uzdom i žvalama valja obuzdati gubicu, kad ne idu k tebi.
10Mnogo muke ima bezbožnik, a koji se uzda u Gospoda, oko njega je milost.
11Radujte se o Gospodu, i pjevajte, pravednici; veselite se svi koji ste prava srca.