1K tebi, Gospode, vičem; grade moj, nemoj mi mučati, da ne bih, ako uzmučiš, bio kao oni koji odlaze u grob.
2Čuj molitveni glas moj, kad vapijem k tebi, kad dižem ruke svoje k svetoj crkvi tvojoj.
3Nemoj me zahvatiti s grješnicima, i s onima koji čine nepravdu, koji s bližnjima svojima mirno govore, a u srcu im je zlo.
4Podaj im, Gospode, po djelima njihovijem, po zlomu postupanju njihovu; po djelima ruku njihovijeh podaj im, podaj im što su zaslužili.
5Jer ne paze na djela Gospodnja, i na djela ruku njegovijeh. Da ih razori i ne sazida.
6Da je blagosloven Gospod, jer usliši glas moljenja mojega!
7Gospod je krjepost moja i štit moj; u njega se pouzda srce moje, i on mi pomože. Zato se veseli srce moje, i pjesmom svojom slavim ga.
8Gospod je krjepost naroda svojega, i obrana koja spasava pomazanika njegova.
9Spasi narod svoj, blagoslovi dostojanje svoje; spasi ih i uzdiži ih dovijeka.