Psalms 144
1 Blagosloven Gospod, grad moj, koji uči ruke moje boju, prste moje ratu,
2 Dobrotvor moj i ograda moja, utočište moje i izbavitelj moj, štit moj, onaj, u koga se uzdam, koji mi pokorava narod moj.
3 Gospode! šta je čovjek, te znaš za nj, i sin smrtnoga, te ga paziš?
4 Čovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi.
5 Gospode! savij nebesa svoja, i siđi; dotakni se gora, i zadimiće se.
6 Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih.
7 Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tuđinaca,
8 Kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.
9 Bože! pjesmu novu pjevaću ti, u psaltir od deset žica udaraću tebi,
10 Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svojega izbavljaš od ljutoga mača.
11 Izbavi me i otmi me iz ruke tuđinaca, kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.
12 Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kćeri naše kao stupovi prekrasno izrađeni u dvoru;
13 Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuće i na sto tisuća po stanovima našim.
14 Volovi naši neka budu tovni; neka ne budu napadanja, ni bježanja, ni tužnjave po ulicama našim.
15 Blago narodu, u kojega je sve ovako! Blago narodu, u kojega je Gospod Bog!