Psalms 132
1 Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
2 Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
3 "Neću ući u šator doma svojega, niti ću leći na postelju odra svojega;
4 Neću dati sna očima svojima, ni vjeđama svojima drijema;
5 Dok ne nađem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu."
6 Evo, čusmo da je u Jefremovoj zemlji, nađosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
7 Uđimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
8 Stani, Gospode, na počivalištu svojem, ti i kovčeg sile tvoje.
9 Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
10 Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
11 Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neće otstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu.
12 Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
13 Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
14 Ovo je počivalište moje uvijek, ovdje ću se naseliti; jer mi je omiljelo.
15 Hranu ću njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiću hljeba.
16 Sveštenike ću njegove obući u spasenje, i sveti će se njegovi radovati.
17 Tu ću učiniti da uzraste rog Davidu, postaviću vidjelo pomazaniku svojemu.
18 Neprijatelje ću njegove obući u sramotu; a na njemu će cvjetati vijenac njegov.