1Pomagaj, Gospode; jer nesta svetijeh, jer je malo vjernijeh među sinovima čovječijim.
2Laž govore jedan drugome, usnama lažljivijem govore iz srca dvolična.
3Istrijebiće Gospod sva usta lažljiva, jezik veličavi,
4Ljude, koji govore: jezikom smo jaki, usta su naša u nas, ko je gospodar nad nama?
5Videći stradanje nevoljnih i uzdisanje ništih, sad ću ustati, veli Gospod, i izbaviti onoga kome zlobe.
6Riječi su Gospodnje riječi čiste, srebro u vatri očišćeno od zemlje, sedam puta pretopljeno.
7Ti ćeš nas, Gospode, odbraniti, i sačuvati nas od roda ovoga dovijeka.
8Bezbožnici idu naokolo; kad se oni podižu, sramote se sinovi čovječiji.