1Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, i na putu grješničkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi,
2Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noć!
3On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje.
4Nijesu taki bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar.
5Zato se neće bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravedničkom.
6Jer Gospod zna put pravednički; a put bezbožnički propašće.