1Priče Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
2Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju riječi razumne,
3Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4Da se daje ludima razboritost, mladićima znanje i pomnjivost.
5Mudar će slušati i više će znati, i razuman će steći mudrost,
6Da razumije priče i značenje, riječi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7Početak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9Jer će biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
12Proždrijećemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu;
13Svakojakoga blaga dobićemo, napunićemo kuće svoje plijena;
14Bacaćeš ždrijeb svoj s nama; jedan će nam tobolac biti svjema;
15Sine moj, ne idi na put s njima, čuvaj nogu svoju od staze njihove.
16Jer nogama svojim trče na zlo i hite da proljevaju krv.
17Jer se uzalud razapinje mreža na oči svakoj ptici;
18A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20Premudrost viče na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21U najvećoj vrevi viče, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22Ludi, dokle ćete ljubiti ludost? i potsmjevačima dokle će biti mio potsmijeh? i bezumni dokle će mrziti na znanje?
23Obratite se na karanje moje; evo, izasuću vam duh svoj, kazaću vam riječi svoje.
24Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26Zato ću se i ja smijati vašoj nevolji, rugaću se kad dođe čega se bojite;
27Kad kao pustoš dođe čega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad dođe, kad navali na vas nevolja i muka.
28Tada će me zvati, ali se neću odazvati; rano će tražiti, ali me neće naći.
29Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
30Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
31Zato će jesti plod od putova svojih, i nasitiće se savjeta svojih.
32Jer će lude ubiti mir njihov, i bezumne će pogubiti sreća njihova.
33Ali ko me sluša, boraviće bezbrižno, i biće na miru ne bojeći se zla.