Philippians 2
1 Ako ima dakle koje poučenje u Hristu, ili ako ima koja utjeha ljubavi, ako ima koja zajednica duha, ako ima koje srce žalostivo i milost,
2 Ispunite moju radost, da jedno mislite, jednu ljubav imate, jedinodušni i jedinomisleni:
3 Ništa ne činite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošću činite jedan drugoga većeg od sebe.
4 Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh.
5 Jer ovo da se misli među vama što je i u Hristu Isusu,
6 Koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom;
7 Nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nađe se kao čovjek,
8 Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove.
9 Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veće od svakoga imena.
10 Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom;
11 I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.
12 Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo većma kad nijesam kod vas, gradite spasenije svoje sa strahom i drktanjem.
13 Jer je Bog što čini u vama da hoćete i učinite kao što mu je ugodno.
14 Sve činite bez vike i premišljanja,
15 Da budete pravi i cijeli, djeca Božija bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu,
16 Pridržavajući riječ života, na moju hvalu za dan Hristov, da mi ne bude uzalud trčanje i trud.
17 No ako i žrtvovan budem na žrtvu i službu vjere vaše, radujem se, i radujem se s vama svima.
18 Tako i vi radujte se i budite sa mnom radosni.
19 A nadam se u Gospoda Isusa da ću skoro poslati k vama Timotija, da se i ja razveselim razabravši kako ste vi.
20 Jer nijednoga nemam jednake misli sa sobom koji se upravo brine za vas.
21 Jer svi traže što je njihovo, a ne što je Hrista Isusa.
22 A njegovo poštenje poznajete, jer kao dijete ocu sa mnom je poslužio u jevanđelju.
23 Njega dakle nadam se da ću poslati odmah kako razberem šta je za mene.
24 A nadam se u Gospoda da ću i sam skoro doći k vama.
25 Ali nađoh za potrebno da pošljem k vama brata Epafrodita, svojega pomagača i drugara u vojevanju, a vašega poslanika i slugu moje potrebe;
26 Jer željaše od srca vas sve da vidi, i žaljaše što ste čuli da je bolovao.
27 Jer bješe bolestan do smrti; no Bog pomilova ga, ne samo njega, nego i mene, da mi ne dođe žalost na žalost.
28 Zato ga poslah skorije, da se obradujete kad ga opet vidite, i meni da olakša malo.
29 Primite ga dakle u Gospodu sa svakom radosti, i takove poštujte;
30 Jer za djelo Hristovo dođe do same smrti, ne marivši za svoj život da naknadi u službi mojoj što vas nemam.