Matthew 9— SLV

¹I ušavši u lađu prijeđe i dođe u svoj grad.

²I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reče uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji.

³I gle, neki od književnika rekoše u sebi: ovaj huli na Boga.

⁴I videći Isus pomisli njihove reče: zašto zlo mislite u srcima svojijem?

⁵Jer šta je lakše reći: opraštaju ti se grijesi; ili reći: ustani i hodi?

⁶Ali da znate da vlast ima sin čovječij na zemlji opraštati grijehe (tada reče uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma.

⁷I ustavši otide doma.

⁸A ljudi videći čudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima.

⁹I odlazeći Isus odande vidje čovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reče mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim.

¹⁰I kad jeđaše u kući, gle, mnogi carinici i grješnici dođoše i jeđahu s Isusom i s učenicima njegovijem.

¹¹I vidjevši to fariseji govorahu učenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima učitelj vaš jede i pije?

¹²A Isus čuvši to reče im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.

¹³Nego idite i naučite se šta znači: milosti hoću, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje.

¹⁴Tada pristupiše k njemu učenici Jovanovi govoreći: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a učenici tvoji ne poste?

¹⁵A Isus reče im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego će doći vrijeme kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti.

¹⁶Jer niko ne meće nove zakrpe na staru haljinu; jer će zakrpa odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti.

¹⁷Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inače mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se sačuva.

¹⁸Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav dođe i klanjaše mu se govoreći: kći moja sad umrije; nego dođi i metni na nju ruku svoju, i oživljeće.

¹⁹I ustavši Isus za njim pođe i učenici njegovi.

²⁰I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove.

²¹Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviću.

²²A Isus obazrevši se i vidjevši je reče: ne boj se, kćeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga časa.

²³I došavši Isus u dom knežev i vidjevši svirače i ljude zabunjene

²⁴Reče im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se.

²⁵A kad istjera ljude, uđe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka.

²⁶I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj.

²⁷A kad je Isus odlazio odande, za njim iđahu dva slijepca vičući i govoreći: pomiluj nas, sine Davidov!

²⁸A kad dođe u kuću, pristupiše k njemu slijepci, i reče im Isus: vjerujete li da mogu to učiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode.

²⁹Tada dohvati se očiju njihovijeh govoreći: po vjeri vašoj neka vam bude.

³⁰I otvoriše im se oči. I zaprijeti im Isus govoreći: gledajte da niko ne dozna.

³¹A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj.

³²Kad oni pak iziđu, gle, dovedoše k njemu čovjeka nijema i bijesna.

³³I pošto izgna đavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreći: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju.

³⁴A fariseji govorahu: pomoću kneza đavolskog izgoni đavole.

³⁵I prohođaše Isus po svijem gradovima i selima učeći po zbornicama njihovijem i propovijedajući jevanđelje o carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima.

³⁶A gledajući ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira.

³⁷Tada reče učenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo.

³⁸Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.