Matthew 5— SLV

¹A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu učenici njegovi.

²I otvorivši usta svoja učaše ih govoreći:

³Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko;

⁴Blago onima koji plaču, jer će se utješiti;

⁵Blago krotkima, jer će naslijediti zemlju;

⁶Blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi;

⁷Blago milostivima, jer će biti pomilovani;

⁸Blago onima koji su čistoga srca, jer će Boga vidjeti;

⁹Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božiji nazvati;

¹⁰Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko.

¹¹Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rđave riječi lažući, mene radi.

¹²Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.

¹³Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti? Ona već neće biti ni za što, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze.

¹⁴Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.

¹⁵Niti se užiže svijeća i meće pod sud nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući.

¹⁶Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.

¹⁷Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim.

¹⁸Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši.

¹⁹Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome.

²⁰Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko.

²¹Čuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu.

²²A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svojemu: raka! biće kriv skupštini; a ko reče: budalo! biće kriv paklu ognjenom.

²³Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te,

²⁴Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda dođi i prinesi dar svoj.

²⁵Miri se sa suparnikom svojijem brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne vrgnu.

²⁶Zaista ti kažem: nećeš izići odande dok ne daš do pošljednjega dinara.

²⁷Čuli ste kako je kazano starima: ne čini preljube.

²⁸A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svojemu.

²⁹A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude bačeno u pakao.

³⁰I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude bačeno u pakao.

³¹Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu.

³²A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te čini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu čini.

³³Još ste čuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo.

³⁴A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij;

³⁵Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara.

³⁶Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne bijele ili crne učiniti.

³⁷Dakle neka bude vaša riječ: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je.

³⁸Čuli ste da je kazano: oko za oko, i zub za zub.

³⁹A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi;

⁴⁰I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu.

⁴¹I ako te potjera ko jedan sahat, idi s njime dva.

⁴²Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće da mu uzajmiš, ne odreci mu.

⁴³Čuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega.

⁴⁴A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone;

⁴⁵Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.

⁴⁶Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne čine li to i carinici?

⁴⁷I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?

⁴⁸Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski.