Matthew 21— SLV

¹I kad se približiše k Jerusalimu i dođoše u Vitfagu k Maslinskoj gori, onda Isus posla dva učenika

²Govoreći im: idite u selo što je prema vama, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom: odriješite je i dovedite mi.

³I ako vam ko reče što, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah će ih poslati.

⁴A ovo je sve bilo da se zbude što je kazao prorok govoreći:

⁵Kažite kćeri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu, i magaretu sinu magaričinu.

⁶I učenici otidoše, i učinivši kako im zapovjedi Isus

⁷Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i posadiše ga na njih.

⁸A ljudi mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveta i prostirahu po putu.

⁹A narod koji iđaše pred njim i za njim, vikaše govoreći: Osana sinu Davidovu! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini!

¹⁰I kad on uđe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreći: ko je to?

¹¹A narod govoraše: ovo je Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga.

¹²I uđe Isus u crkvu Božiju, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po crkvi, i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove.

¹³I reče im: u pismu stoji: dom moj dom molitve neka se zove; a vi načiniste od njega pećinu hajdučku.

¹⁴I pristupiše k njemu hromi i slijepi u crkvi, i iscijeli ih.

¹⁵A kad vidješe glavari sveštenički i književnici čudesa što učini, i djecu gdje viču u crkvi i govore: Osana sinu Davidovu, rasrdiše se.

¹⁶I rekoše mu: čuješ li što ovi govore? A Isus reče im: da! zar nijeste nikad čitali: iz usta male djece i koja sisaju načinio si sebi hvalu?

¹⁷I ostavivši ih iziđe napolje iz grada u Vitaniju, i zanoći ondje.

¹⁸A ujutru vraćajući se u grad ogladnje.

¹⁹I ugledavši smokvu jednu kraj puta dođe k njoj, i ne nađe ništa na njoj do lišća sama, i reče joj: da nikad na tebi ne bude roda dovijeka. I odmah usahnu smokva.

²⁰I vidjevši to učenici diviše se govoreći: kako odmah usahnu smokva!

²¹A Isus odgovarajući reče im: zaista vam kažem: ako imate vjeru i ne posumnjate, ne samo smokveno učinićete, nego i gori ovoj ako rečete: digni se i baci se u more, biće.

²²I sve što uzištete u molitvi vjerujući, dobićete.

²³I kad dođe u crkvu i stade učiti, pristupiše k njemu glavari sveštenički i starješine narodne govoreći: kakvom vlasti to činiš? i ko ti dade vlast tu?

²⁴A Isus odgovarajući reče im: i ja ću vas upitati jednu riječ, koju ako mi kažete, i ja ću vama kazati kakvom vlasti ovo činim.

²⁵Krštenje Jovanovo otkuda bi? ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahu u sebi govoreći: ako rečemo: s neba, reći će nam: zašto mu dakle ne vjerovaste?

²⁶Ako li rečemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Jovana držahu za proroka.

²⁷I odgovarajući Isusu rekoše: ne znamo. Reče i on njima: ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.

²⁸Šta vam se čini? Čovjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome reče: sine! idi danas radi u vinogradu mome.

²⁹A on odgovarajući reče: neću; a poslije se raskaja i otide.

³⁰I pristupivši k drugome reče tako. A on odgovarajući reče: hoću, gospodaru; i ne otide.

³¹Koji je od ove dvojice ispunio volju očinu? Rekoše mu: prvi. Reče im Isus: zaista vam kažem da će carinici i kurve prije vas ući u carstvo Božije.

³²Jer dođe k vama Jovan putem pravednijem, i ne vjerovaste mu; a carinici i kurve vjerovaše mu; i vi pošto vidjeste to, ne raskajaste se da mu vjerujete.

³³Drugu priču čujte: bijaše čovjek domaćin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide.

³⁴A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove.

³⁵I vinogradari pohvatavši sluge njegove jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga zasuše kamenjem.

³⁶Opet posla druge sluge, više nego prije, i učiniše im tako isto.

³⁷A potom posla k njima sina svojega govoreći: postidjeće se sina mojega.

³⁸A vinogradari vidjevši sina rekoše među sobom: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo.

³⁹I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše.

⁴⁰Kad dođe dakle gospodar od vinograda šta će učiniti vinogradarima onijem?

⁴¹Rekoše mu: zločince će zlom smrti pomoriti; a vinograd daće drugijem vinogradarima, koji će mu davati rodove u svoje vrijeme.

⁴²Reče im Isus: zar nijeste nikad čitali u pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašijem očima.

⁴³Zato vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božije, i daće se narodu koji njegove rodove donosi.

⁴⁴I ko padne na ovaj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.

⁴⁵I čuvši glavari sveštenički i fariseji priče njegove razumješe da za njih govori.

⁴⁶I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka.