1I pošto prođe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da dođu i da pomažu Isusa.
2I vrlo rano u prvi dan nedjelje dođoše na grob oko sunčanoga rođaja.
3I govorahu među sobom: ko će nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh?
4I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki.
5I ušavši u grob vidješe mladića obučena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se.
6A on im reče: ne plašite se, Isusa tražite Nazarećanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše.
7Nego idite kažite učenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo ćete ga vidjeti, kao što vam reče.
8I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.
9A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam đavola.
10A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu.
11I oni čuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše.
12A potom javi se na putu dvojici od njih u drugome obličju, kad su išli u selo.
13I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše.
14A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrđu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao;
15I reče im: idite po svemu svijetu i propovjedite jevanđelje svakome stvorenju.
16Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne vjeruje osudiće se.
17A znaci onima koji vjeruju biće ovi: imenom mojijem izgoniće đavole; govoriće novijem jezicima;
18Uzimaće zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neće im nauditi; na bolesnike metaće ruke, i ozdravljaće.
19A Gospod pošto im izgovori uze se na nebo, i sjede Bogu s desne strane.
20A oni iziđoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i riječ potvrđiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin.