Luke 9— SLV

¹Sazvavši pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem đavolima, i da iscjeljuju od bolesti.

²I posla ih da propovijedaju carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesnike.

³I reče im: ništa ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe ni hljeba ni novaca, niti po dvije haljine da imate.

⁴U koju kuću uđete ondje budite i odande polazite.

⁵I gdje vas ne prime izlazeći iz grada onoga otresite i prah s nogu svojijeh, za svjedočanstvo na njih.

⁶A kad iziđoše, iđahu po selima propovijedajući jevanđelje i iscjeljujući svuda.

⁷A kad ču Irod četverovlasnik šta on čini, ne mogaše se načuditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvijeh,

⁸A jedni da se Ilija pojavio, a jedni da je ustao koji od starijeh proroka.

⁹I reče Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je to o kome ja takova čudesa slušam? I željaše ga vidjeti.

¹⁰I vrativši se apostoli kazaše mu šta su počinili. I uzevši ih otide nasamo u pustinju kod grada koji se zvaše Vitsaida.

¹¹A narod razumjevši pođe za njim i primivši ih govoraše im o carstvu Božijemu i iscjeljivaše koji trebahu iscjeljivanja.

¹²A dan stade naginjati. Tada pristupiše dvanaestorica i rekoše mu: otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek nađu jela, jer smo ovdje u pustinji.

¹³A on im reče: podajte im vi neka jedu. A oni rekoše: u nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; već ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela?

¹⁴Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojijem: posadite ih na gomile po pedeset.

¹⁵I učiniše tako, i posadiše ih sve.

¹⁶A on uze onijeh pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da razdadu narodu.

¹⁷I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada dvanaest kotarica što im preteče.

¹⁸I kad se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu učenici, i zapita ih govoreći: ko govore ljudi da sam ja?

¹⁹A oni odgovarajući rekoše: jedni vele da si Jovan krstitelj, a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka.

²⁰A on im reče: a vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče: Hristos Božij.

²¹A on im zaprijeti i zapovjedi da nikome ne kazuju toga

²²Govoreći da sinu čovječijemu treba mnogo postradati, i da će ga starješine i glavari sveštenički i književnici okriviti, i da će ga ubiti, i treći dan da će ustati.

²³A svima govoraše: ko hoće da ide za mnom neka se odreče sebe i uzme krst svoj i ide za mnom.

²⁴Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi onaj će je sačuvati.

²⁵Jer kaku će korist imati čovjek ako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebi naudi?

²⁶Jer ko se postidi mene i mojijeh riječi njega će se sin čovječij postidjeti kad dođe u slavi svojoj i očinoj i svetijeh anđela.

²⁷A zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega.

²⁸A kad prođe osam dana poslije onijeh riječi, uze Petra i Jovana i Jakova i iziđe na goru da se pomoli Bogu.

²⁹I kad se moljaše postade lice njegovo drukčije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno.

³⁰I gle, dva čovjeka govorahu s njim, koji bijahu Mojsije i Ilija.

³¹Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji mu je trebalo svršiti u Jerusalimu.

³²A Petar i koji bijahu s njim bijahu zaspali; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka koji s njim stajahu.

³³I kad se odvojiše od njega reče Petar Isusu: učitelju! dobro nam je ovdje biti; i da načinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajući šta govoraše.

³⁴A dok on to govoraše dođe oblak i zakloni ih; i uplašiše se kad zađoše u oblak.

³⁵I ču se glas iz oblaka govoreći: ovo je sin moj ljubazni, njega poslušajte.

³⁶I kad se čujaše glas nađe se Isus sam. I oni umučaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onoga šta vidješe.

³⁷A dogodi se drugi dan kad siđoše s gore srete ga mnoštvo naroda.

³⁸I gle, čovjek iz naroda povika govoreći: učitelju! molim ti se, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac:

³⁹I gle, hvata ga duh, i ujedanput viče, i lomi ga s pjenom, i jedva otide od njega kad ga izlomi;

⁴⁰I molih učenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše.

⁴¹I odgovarajući Isus reče: o rode nevjerni i pokvareni! dokle ću biti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sina svojega amo.

⁴²A dok još iđaše k njemu obori ga đavo, i stade ga lomiti. A Isus zaprijeti duhu nečistome, i iscijeli momče, i dade ga ocu njegovu.

⁴³I svi se divljahu veličini Božijoj. A kad se svi čuđahu svemu što činjaše Isus, reče učenicima svojijem:

⁴⁴Metnite vi u uši svoje ove riječi: jer sin čovječij treba da se preda u ruke čovječije.

⁴⁵A oni ne razumješe riječi ove; jer bješe sakrivena od njih da je ne mogoše razumjeti; i bojahu se da ga zapitaju za ovu riječ.

⁴⁶A uđe misao u njih ko bi najveći bio među njima.

⁴⁷A Isus znajući pomisli srca njihovijeh uze dijete i metnu ga preda se,

⁴⁸I reče im: koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; i koji mene prima, prima onoga koji me je poslao; jer koji je najmanji među vama on je veliki.

⁴⁹A Jovan odgovarajući reče: učitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni đavole, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.

⁵⁰I reče mu Isus: ne branite; jer ko nije protiv vas s vama je.

⁵¹A kad se navršiše dani uzeća njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim.

⁵²I posla glasnike pred licem svojijem; i oni otidoše i dođoše u selo Samarjansko da mu ugotove gdje će noćiti.

⁵³I ne primiše ga; jer vidješe da ide u Jerusalim.

⁵⁴A kad vidješe učenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! hoćeš li da rečemo da oganj siđe s neba i da ih istrijebi kao i Ilija što učini?

⁵⁵A on okrenuvši se zaprijeti im i reče: ne znate kakvoga ste vi duha;

⁵⁶Jer sin čovječij nije došao da pogubi duše čovječije nego da sačuva. I otidoše u drugo selo.

⁵⁷A kad iđahu putem reče mu neko: Gospode! ja idem za tobom kud god ti pođeš.

⁵⁸I reče mu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda: a sin čovječij nema gdje zakloniti glave.

⁵⁹A drugome reče: hajde za mnom. A on reče: Gospode! dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svojega.

⁶⁰A Isus reče mu: ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace; a ti hajde te javljaj carstvo Božije.

⁶¹A drugi reče: Gospode! ja idem za tobom; ali dopusti mi najprije da idem da se oprostim s domašnjima svojijem.

⁶²A Isus reče mu: nijedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag.