1A ljudi od plemena Jefremova skupiše se, i prešavši na sjever rekoše Jeftaju: zašto si išao u boj na sinove Amonove a nas nijesi pozvao da idemo s tobom? spalićemo ognjem dom tvoj i tebe.
2A Jeftaj im reče: imah veliku raspru sa sinovima Amonovijem ja i moj narod, i pozvah vas, ali me ne izbaviste iz ruku njegovijeh.
3Pa videći da me ne izbaviste, stavih dušu svoju u ruku svoju, i otidoh na sinove Amonove, i Gospod mi ih dade u ruke; pa što ste sada došli k meni da se bijete sa mnom?
4Tada Jeftaj skupi sve ljude od Galada, i udari na Jefrema; i ljudi od Galada pobiše Jefrema; jer govorahu: bjegunci ste Jefremovi vi, ljudi od Galada, koji se bavite među Jefremom i među Manasijom.
5I Galad uze Jefremu brodove Jordanske. I kad koji od Jefrema dobježe i reče: pusti me da prijeđem, rekoše mu oni od Galada: jesi li od Jefrema? I kad on reče: nijesam,
6Onda mu rekoše: reci: Šibolet. A on reče: Sibolet, ne mogući dobro izgovoriti. Tada ga uhvatiše i zaklaše na brodu Jordanskom. I pogibe u ono vrijeme iz plemena Jefremova četrdeset i dvije tisuće.
7I Jeftaj bi sudija Izrailju šest godina; i umrije, i bi pogreben u gradu Galadskom.
8A poslije njega bi sudija Izrailju Avesan iz Vitlejema.
9I imaše trideset sinova i trideset kćeri, koje razuda iz kuće, a trideset djevojaka dovede sinovima svojim iz drugih kuća; i bi sudija Izrailju sedam godina.
10Potom umrije Avesan, i bi pogreben u Vitlejemu.
11A poslije njega bi sudija Izrailju Elon od Zavulona; on bi sudija Izrailju deset godina.
12Potom umrije Elon od Zavulona i bi pogreben u Ajalonu u zemlji Zavulonovoj.
13Poslije njega bi sudija Izrailju Avdon sin Elilov Faratonjanin.
14On imaše četrdeset sinova i trideset unuka, koji jahahu sedamdesetoro magaradi. I bi sudija Izrailju osam godina.
15Potom umrije Avdon sin Elilov Faratonjanin, i bi pogreben u Faratonu u zemlji Jefremovoj na gori Amaličkoj.