John 4— SLV

¹Kad razumje dakle Gospod da su čuli fariseji da Isus više učenika dobija i kršćava nego Jovan

²(Isus pak sam ne kršćavaše nego učenici njegovi),

³Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.

⁴A valjalo mu je proći kroz Samariju.

⁵Tako dođe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu.

⁶A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeđaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata.

⁷Dođe žena Samarjanka da zahvati vode; reče joj Isus; daj mi da pijem.

⁸(Jer učenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.)

⁹Reče mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin budući, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima.

¹⁰Odgovori Isus i reče joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu.

¹¹Reče mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok; odakle ćeš dakle uzeti vodu živu?

¹²Eda li si ti veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?

¹³Odgovori Isus i reče joj: svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti;

¹⁴A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.

¹⁵Reče mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu.

¹⁶Reče joj Isus: idi zovni muža svojega, i dođi ovamo.

¹⁷Odgovori žena i reče mu: nemam muža. Reče joj Isus: dobro si kazala: nemam muža;

¹⁸Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.

¹⁹Reče mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok.

²⁰Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti.

²¹Reče joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se nećete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu.

²²Vi ne znate čemu se molite; a mi znamo čemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja.

²³Ali ide vrijeme, i već je nastalo, kad će se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoće takovijeh bogomoljaca.

²⁴Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.

²⁵Reče mu žena: znam da će doći Mesija koji se zove Hristos, kad on dođe kazaće nam sve.

²⁶Reče joj Isus: ja sam koji s tobom govorim.

²⁷I tada dođoše učenici njegovi, i čuđahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reče: šta hoćeš? ili šta govoriš s njom?

²⁸A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reče ljudima:

²⁹Hodite da vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila: da nije to Hristos?

³⁰Iziđoše dakle iz grada i pođoše k njemu.

³¹A učenici njegovi moljahu ga među tijem govoreći: Ravi! jedi.

³²A on im reče: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.

³³Tada učenici govorahu među sobom: već ako mu ko donese da jede?

³⁴A on im reče: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.

³⁵Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu.

³⁶I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;

³⁷Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.

³⁸Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste.

³⁹I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedočaše: kaza mi sve što sam učinila.

⁴⁰Kad dođoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.

⁴¹I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu.

⁴²A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami čusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.

⁴³A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju:

⁴⁴Jer sam Isus svjedočaše da prorok na svojoj postojbini nema časti.

⁴⁵A kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik.

⁴⁶Dođe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu.

⁴⁷Ovaj čuvši da Isus dođe iz Judeje u Galileju, dođe k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti.

⁴⁸I reče mu Isus: ako ne vidite znaka i čudesa, ne vjerujete.

⁴⁹Reče mu carev čovjek: Gospode! siđi dok nije umrlo dijete moje.

⁵⁰Reče mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus, i pođe.

⁵¹I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: sin je tvoj zdrav.

⁵²Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juče u sedmom sahatu pusti ga groznica.

⁵³Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reče Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuća njegova.

⁵⁴Ovo opet drugo čudo učini Isus kad dođe iz Judeje u Galileju.