1Riječ Gospodnja koja dođe Joilu sinu Fatuilovu.
2Čujte, starci; slušajte, svi stanovnici zemaljski; je li ovako što bilo za vašega vremena ili za vremena vaših otaca?
3Pripovijedajte to sinovima svojim, i sinovi vaši svojim sinovima, i njihovi sinovi potonjemu koljenu.
4Što osta iza gusjenice izjede skakavac, i što osta iza skakavca izjede hrušt, i što osta iza hrušta izjede crv.
5Otrijeznite se, pijanice, i plačite; i ridajte svi koji pijete vino, za novijem vinom, jer se ote iz usta vaših.
6Jer dođe na zemlju moju silan narod i nebrojen; zubi su mu kao u lava i kutnjaci kao u lavice.
7Potr vinovu lozu moju, i smokve moje pokida, sasvijem ih oguli i pobaca, te im se grane bijele.
8Ridaj kao mladica opasana kostrijeću za mužem mladosti svoje.
9Nesta dara i naljeva iz doma Gospodnjega; tuže sveštenici, sluge Gospodnje.
10Opustje polje, tuži zemlja; jer je potrveno žito, usahlo vino, nestalo ulja.
11Stidite se ratari, ridajte vinogradari, pšenice radi i ječma radi, jer propade žetva na njivi;
12Loza posahnu i smokva uvenu; šipak i palma i jabuka i sva drveta poljska posahnuše, jer nesta radosti između sinova ljudskih.
13Opašite se i plačite sveštenici; ridajte koji služite oltaru, dođite, noćujte u kostrijeti, sluge Boga mojega; jer se unosi u dom Boga vašega dar i naljev.
14Naredite post, oglasite praznik, skupite starješine, sve stanovnike zemaljske, u dom Gospoda Boga svojega, i vapijte ka Gospodu:
15Jaoh dana! jer je blizu dan Gospodnji, i doći će kao pogibao od svemogućega.
16Nije li nestalo hrane ispred očiju naših, radosti i veselja iz doma Boga našega?
17Sjeme istruhnu pod grudama svojim, puste su žitnice, razvaljene spreme, jer posahnu žito.
18Kako uzdiše stoka! kako su se smela goveda! jer nemaju paše; i ovce ginu.
19K tebi, Gospode, vičem, jer oganj sažeže paše u pustinji, i plamen popali sva drveta u polju.
20I zvijerje poljsko pogleda za tobom, jer usahnuše potoci vodeni i oganj sažeže paše u pustinji.