Job 41
1 (40:20) Hoćeš li udicom izvući krokodila ili užem podvezati mu jezik?
2 (40:21) Hoćeš li mu provući situ kroz nos? ili mu šiljkom provrtjeti čeljusti?
3 (40:22) Hoće li te mnogo moliti, ili će ti laskati?
4 (40:23) Hoće li učiniti vjeru s tobom da ga uzmeš da ti bude sluga dovijeka?
5 (40:24) Hoćeš li se igrati s njim kao sa pticom, ili ćeš ga vezati djevojkama svojim?
6 (40:25) Hoće li se njim častiti drugovi? razdijeliti ga među trgovce?
7 (40:26) Hoćeš li mu napuniti kožu šiljcima i glavu ostvama?
8 (40:27) Digni na nj ruku svoju; nećeš više pominjati boja.
9 (40:28) Gle, zaludu je nadati mu se; kad ga samo ugleda čovjek, ne pada li?
10 (41:1) Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko će stati preda me?
11 (41:2) Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je.
12 (41:3) Neću mučati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova.
13 (41:4) Ko će mu uzgrnuti gornju odjeću? k čeljustima njegovijem ko će pristupiti?
14 (41:5) Vrata od grla njegova ko će otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh.
15 (41:6) Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo.
16 (41:7) Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi među njih.
17 (41:8) Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se.
18 (41:9) Kad kiha kao da munja sijeva, a oči su mu kao trepavice u zore.
19 (41:10) Iz usta mu izlaze lučevi, i iskre ognjene skaču.
20 (41:11) Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla.
21 (41:12) Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta.
22 (41:13) U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah.
23 (41:14) Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmiče se.
24 (41:15) Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj.
25 (41:16) Kad se digne, dršću junaci, i od straha očišćaju se od grijeha svojih.
26 (41:17) Da ga udari mač, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop.
27 (41:18) Njemu je gvožđe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo.
28 (41:19) Neće ga potjerati strijela, kamenje iz praće njemu je kao slamka;
29 (41:20) Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se bačenom koplju.
30 (41:21) Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu.
31 (41:22) Čini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi.
32 (41:23) Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela.
33 (41:24) Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se ničega ne boji.
34 (41:25) Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem.