Job 36
1 Još govori Elijuj i reče:
2 Potrpi me malo, i pokazaću ti, jer još ima što bih govorio za Boga.
3 Počeću izdaleka besjedu svoju, i pokazaću da je tvorac moj pravedan.
4 Doista, neće biti lažne riječi moje, kod tebe je koji pravo misli.
5 Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srčanom.
6 Ne da živjeti bezbožniku, a nevoljnicima čini pravdu.
7 Ne odvraća od pravednika očiju svojih, nego još s carevima na prijesto posađuje ih navijek, te se uzvišuju.
8 Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljničkim,
9 Tada im napominje djela njihova i bezakonja njihova kako su silna.
10 I otvora im uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja.
11 Ako poslušaju i stanu mu služiti, dovršuju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti.
12 Ako li ne poslušaju, ginu od mača i umiru s bezumlja.
13 A koji su licemjerna srca, navlače gnjev i ne viču kad ih poveže;
14 Umire u mladosti duša njihova i život njihov među kurvama.
15 Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i otvora mu uho u muci.
16 Tako bi i tebe izveo iz tjeskobe na prostrano mjesto, gdje ništa ne dosađuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline.
17 Ali si zaslužio sud bezbožnički; i sud i pravda snađe te.
18 Doista, gnjev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, te te veliki otkup neće izbaviti.
19 Hoće li gledati na tvoje bogatstvo? neće ni na zlato ni na kaku silu blaga tvojega.
20 Ne uzdiši za noću u koju narodi odlaze na svoje mjesto.
21 Čuvaj se da ne pogledaš na taštinu i voliš nju nego nevolju.
22 Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je učitelj kao on?
23 Ko mu je odredio put njegov? ili ko će mu reći: činiš nepravo?
24 Opominji se da veličaš djela njegova, koja gledaju ljudi.
25 Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda izdaleka.
26 Gle, Bog je velik, i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokučiti.
27 Jer on steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka njegovijeh;
28 Kad teku oblaci, kaplju na mnoštvo ljudsko.
29 I ko bi razumio prostor oblacima i grmljavu u šatoru njegovu?
30 Kako prostire nad njim svjetlost svoju, i dubine morske pokriva?
31 Tijem sudi narodima, daje hrane izobila.
32 Rukama zaklanja svjetlost, i naređuje koga da srete,
33 Javljajući prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom.