Job 24
1 Zašto svemogućemu nijesu sakrivena vremena? i koji ga znaju, ne vide dana njegovijeh?
2 Međe pomiču bezbožni, otimaju stado i pasu;
3 Magarca sirotama odgone; u zalogu uzimaju vola udovici;
4 Siromahe odbijaju s puta; ubogi u zemlji kriju se svi.
5 Gle, kao divlji magarci u pustinji izlaze na posao svoj ustajući rano na plijen; pustinja je hrana njima i djeci njihovoj;
6 Žanju njivu i beru vinograd koji nije njihov;
7 Gola nagone da noćuje bez haljine, koji se nemaju čim pokriti na zimi,
8 Okisli od pljuska u gori, nemajući zaklona, privijaju se k stijeni.
9 Grabe siroče od dojke i sa siromaha skidaju zalog.
10 Gologa ostavljaju da ide bez haljine, i one koji nose snopove da gladuju.
11 Koji među njihovijem zidovima ulje cijede i grožđe u kacama gaze, podnose žeđ.
12 Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenijeh viču, a Bog ne ukida toga.
13 Oni se protive svjetlosti, ne znajući za putove njezine i ne staju na stazama njezinijem.
14 Zorom ustajući krvnik ubija siromaha i ubogoga; a noću je kao lupež.
15 I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreći: da me oko ne vidi. I sakriva lice.
16 Prokopavaju po mraku kuće, koje obdan sebi zabilježe; ne znaju za svjetlost.
17 Jer je zora njima svjema sjen smrtni; ako ih ko pozna, strah ih je sjena smrtnoga.
18 Brzi su kao povrh vode, proklet je dio njihov na zemlji; neće vidjeti puta vinogradskoga.
19 Kao što suša i vrućina grabi vode šnježne, tako grob grješnike.
20 Zaboravlja ih utroba materina, slatki su crvima, ne spominju se više; kao drvo skršiće se nepravednik.
21 Združuje s njim nerotkinju koja ne rađa, i udovici ne čini dobra.
22 Grabi jake svojom silom; ostane li koji, ne uzda se u život svoj.
23 Da mu Bog u što će se pouzdati; ali oči njegove paze na njihove pute.
24 Uzvise se za malo, pa ih nema; padaju i ginu kao svi drugi, i kao vrh od klasa otsijecaju se.
25 Nije li tako? ko će me utjerati u laž i obratiti u ništa riječi moje?