1A Elifas Temanac odgovori i reče:
2Hoće li mudar čovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istočnijem,
3Prepirući se govorom koji ne pomaže i riječima koje nijesu ni na što?
4A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu.
5Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav.
6Osuđuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoče na te.
7Jesi li se ti prvi čovjek rodio? ili si prije humova sazdan?
8Jesi li tajnu Božiju čuo i pokupio u sebe mudrost?
9Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas?
10I sijedijeh i starijeh ljudi ima među nama, starijih od oca tvojega.
11Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi?
12Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oči tvoje,
13Te obraćaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take riječi?
14Šta je čovjek, da bi bio čist, i rođeni od žene, da bi bio prav?
15Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu čista pred očima njegovijem;
16Akamoli gadni i smrdljivi čovjek, koji pije nepravdu kao vodu?
17Ja ću ti kazati, poslušaj me, i pripovjediću ti što sam vidio,
18Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,
19Kojima samijem dana bi zemlja, i tuđin ne prođe kroz nju.
20Bezbožnik se muči svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno.
21Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj.
22Ne vjeruje da će se vratiti iz tame, otsvuda priviđa mač.
23Tumara za hljebom govoreći: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni.
24Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj.
25Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemogućemu se opro.
26Trči ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim.
27Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje.
28I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kućama pustijem, obraćenijem u gomilu kamenja.
29Neće se obratiti niti će ostati blago njegovo, i neće se raširiti po zemlji dobro njegovo.
30Neće izaći iz mraka, ogranke njegove osušiće plamen, odnijeće ga duh usta njegovijeh.
31Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer će mu taština biti plata.
32Prije svojega vremena svršiće se, i grana njegova neće zelenjeti.
33Otkinuće se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci će se njegovi kao s masline pobacati.
34Jer će opustjeti zbor licemjerski, i oganj će spaliti šatore onijeh koji primaju poklone.
35Začinju nevolju i rađaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru.