1Za Moava ovako govori Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: teško Nevonu! jer će se opustošiti; Kirijatajim će se posramiti i uzeti; Mizgav će se posramiti i prepasti.
2Neće se više hvaliti Moav Esevonom; jer mu zlo misle: hodite da ga istrijebimo da nije više narod. I ti, Madmene, opustjećeš; mač će te goniti.
3Čuje se vika iz Oronajima, pustošenje i satiranje veliko.
4Moav se satr; stoji vika djece njegove.
5Jer će se putem Luitskim dizati plač bez prestanka; i kako se slazi u Oronajim, neprijatelji će čuti strašnu viku:
6Bježite, izbavite duše svoje, i budite kao vrijes u pustinji.
7Jer što se uzdaš u svoja djela i u blago svoje, zato ćeš se i ti uzeti, i Hamos će otići u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa.
8I doći će zatirač u svaki grad, neće se sačuvati ni jedan grad; dolina će propasti i ravnica će se opustošiti, jer Gospod reče.
9Podajte krila Moavu, neka brzo odleti; jer će gradovi njegovi opustjeti da neće niko živjeti u njima.
10Proklet bio ko nemarno radi djelo Gospodnje, i proklet ko usteže mač svoj od krvi!
11Moav je bio u miru od djetinjstva svojega i počivao na droždini svojoj, niti se pretakao iz suda u sud, niti je u ropstvo išao; zato mu osta kus njegov, i miris se njegov nije promijenio.
12Zato, evo, idu dani, govori Gospod, da mu pošljem premetače, koji će ga premetnuti, i sudove njegove isprazniti i mjehove njegove pokidati.
13I Moav će se osramotiti s Hamosa, kao što se osramotio dom Izrailjev s Vetilja, gada svojega.
14Kako govorite: jaki smo i junaci u boju?
15Moav će se opustošiti i gradovi će njegovi propasti, i najbolji mladići njegovi sići će na zaklanje, govori car, kojemu je ime Gospod nad vojskama.
16Blizu je pogibao Moavova, i zlo njegovo vrlo hiti.
17Žalite ga svi koji ste oko njega, i koji god znate za ime njegovo, recite: kako se slomi jaki štap, slavna palica?
18Siđi sa slave svoje, i sjedi na mjesto zasušeno, kćeri, koja živiš u Devonu; jer će zatirač Moavov doći na tebe i raskopaće gradove tvoje.
19Stani na putu, i pogledaj, koja živiš u Aroiru, upitaj onoga koji bježi i onu koja gleda da se izbavi, reci: što bi?
20Posrami se Moav; jer se razbi; ridajte i vičite; javite u Arnon da se Moav opustoši.
21Jer sud dođe na zemlju ravnu, na Olon i na Jasu i Mifat,
22I na Devon i na Nevon i na Vet-Devlatajim,
23I na Kirijatajim i na Vet-Gamul i na Vet-Meon,
24I na Keriot i na Vosoru, i na sve gradove zemlje Moavske, koji su daleko i koji su blizu.
25Odbijen je rog Moavu, i mišica se njegova slomi, govori Gospod.
26Opojte ga, jer se podigao na Gospoda; neka se valja Moav u bljuvotini svojoj, i bude i on potsmijeh.
27Jer nije li tebi Izrailj bio potsmijeh? je li se zatekao među lupežima, te kad god govoriš o njemu poskakuješ?
28Ostavite gradove i naselite se u stijeni, stanovnici Moavski, i budite kao golubica koja se gnijezdi u kraju i rasjelini.
29Čusmo ponos Moavov da je veoma ponosit, oholost njegovu i ponos, razmetanje njegovo i obijest njegovu.
30Znam ja, govori Gospod, obijest njegovu; ali neće biti tako; laži njegove neće učiniti ništa.
31Zato ću ridati za Moavom, vikati za svijem Moavom, uzdisaće se za onima u Kir-Eresu.
32Više nego za Jazirom plakaću za tobom, lozo Sivamska; odvode tvoje prijeđoše more, dopriješe do mora Jazirskoga; zatirač napade na ljetinu tvoju i na berbu tvoju.
33I radost i veselje otide s rodnoga polja, iz zemlje Moavske, i učinih te nesta u kacama vina; niko neće gaziti pjevajući; pjesma neće se više pjevati.
34Od vike Esevonske, koja doprije do Eleale, podigoše viku do Jase, od Sigora do Oronajima, kao junica od tri godine, jer će i voda Nimrimskih nestati.
35I učiniću, govori Gospod, da ne bude Moavu čovjeka koji bi prinosio žrtvu na visini i kadio bogovima svojim.
36Zato će srce moje pištati za Moavom kao svirala, i srce će moje pištati kao svirala za ljudima u Kir-Eresu, jer će mu sva tečevina propasti.
37Jer će sve glave biti ćelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostrijet.
38Na svijem krovovima Moavovijem i po ulicama njegovijem biće sam plač, jer ću razbiti Moava kao sud na kom nema miline, govori Gospod.
39Ridajte: kako je satrven! kako Moav obrnu pleći sramotan? i posta Moav potsmijeh i strahota svjema koji su oko njega.
40Jer ovako govori Gospod: evo, kao orao doletjeće i raširiće krila svoja nad Moavom.
41Kerijot je pokoren i tvrda se mjesta zauzeše, i srca će u junaka Moavovijeh biti u onaj dan kao srce u žene koja se porađa.
42I Moav će se istrijebiti da ne bude narod, jer se podiže na Gospoda.
43Strah i jama i zamka oko tebe je, stanovniče Moavski, govori Gospod.
44Ko uteče od straha, pašće u jamu, a ko izljeze iz jame, uhvatiće se u zamku; jer ću pustiti na njega, na Moava, godinu pohođenja njihova, govori Gospod.
45U sjenu Esevonskom ustaviše se koji bježahu od sile; ali će oganj izaći iz Esevona i plamen isred Siona, i opaliće kraj Moavu i tjeme nemirnicima.
46Teško tebi, Moave, propade narod Hamosov, jer sinove tvoje zarobiše, i kćeri tvoje odvedoše u ropstvo.
47Ali ću povratiti roblje Moavovo u pošljednje vrijeme, govori Gospod. Dovde je sud Moavu.