1Riječ Gospodnja koja dođe Jeremiji proroku za narode:
2Za Misirce, za vojsku Faraona Nehaona cara Misirskoga, koja bijaše na reci Efratu kod Harkemisa, i razbi je Navuhodonosor car Vavilonski četvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina.
3Pripravite štite i štitiće, i idite u boj;
4Prežite konje, i pojašite, konjici; postavite se sa šljemovima; utrite koplja, oblačite se u oklope.
5Zašto ih vidim gdje se poplašiše, vraćaju se natrag, junaci njihovi polomiše se i bježe bez obzira? Strah je otsvuda, govori Gospod.
6Da ne uteče laki, niti se izbavi jaki; da se na sjeveru na brijegu rijeke Efrata spotaknu i padnu.
7Ko je to što se diže kao potok, i vode mu se kolebaju kao rijeke?
8Misir se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao rijeke; i veli: idem, pokriću zemlju, zatrću grad i one koji žive u njemu.
9Izlazite, konji, bjesnite, kola; i neka izađu junaci, Husi i Fudi, koji nose štitove, i Ludeji, koji nose i natežu luk.
10Jer je ovaj dan Gospodu Gospodu nad vojskama dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim; mač će ih proždrijeti i nasitiće se i opiće se krvlju njihovom; jer će biti žrtva Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji sjevernoj na rijeci Efratu.
11Izidi u Galad i uzmi balsama, djevojko kćeri Misirska; zaludu su ti mnogi lijekovi, nećeš se izliječiti.
12Narodi čuše sramotu tvoju, i vike tvoje puna je zemlja, jer se spotiču junak o junaka, te obojica padaju.
13Riječ koju reče Gospod Jeremiji proroku o dolasku Navuhodonosora cara Vavilonskoga da potre zemlju Misirsku:
14Javite u Misiru, i oglasite u Migdolu, oglasite i u Nofu i u Tafnesu, i recite: stani i pripravi se, jer mač proždrije što je oko tebe.
15Zašto se povaljaše junaci tvoji? Ne stoje, jer ih Gospod obara.
16Čini, te se mnogi spotiču i padaju jedan na drugoga, i govore: ustani da se vratimo k narodu svojemu i na postojbinu svoju ispred mača nasilnikova.
17Viču ondje: Faraon car Misirski propade, prođe mu rok.
18Tako da sam ja živ, govori car, kojemu je ime Gospod nad vojskama; kao Tavor među gorama i kao Karmil na moru doći će.
19Spremi što ti treba da se seliš, stanovnice, kćeri Misirska; jer će Nof opustjeti i spaliće se da neće niko živjeti u njemu.
20Misir je lijepa junica; ali pogibao ide, ide sa sjevera.
21I najamnici su njegovi usred njega kao teoci ugojeni, ali se i oni obrnuše i pobjegoše, ne ostaše, jer dođe na njih dan nesreće njihove, vrijeme pohođenja njihova.
22Glas će njihov ići kao zmijinji, jer oni idu s vojskom i doći će sa sjekirama na nj kao oni koji sijeku drva.
23I oni će posjeći šumu njegovu, govori Gospod, ako joj i nema mjere, jer ih je više nego skakavaca i nema im broja.
24Posrami se kći Misirska, predana je u ruke narodu sjevernom.
25Govori Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja ću pohoditi ljudstvo u Noji, i Faraona i Misir i bogove njegove i careve njegove, Faraona i sve koji se uzdaju u nj.
26I daću ih u ruke onima koji traže dušu njihovu, u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom i u ruke slugama njegovijem; a poslije će biti naseljen kao prije, govori Gospod.
27A ti se ne boj, slugo moj Jakove, i ne plaši se, Izrailju, jer evo ja ću te izbaviti iz daljne zemlje i sjeme tvoje iz zemlje ropstva njegova; i Jakov će se vratiti i počivaće, i biće miran i niko ga neće plašiti.
28Ti se ne boj, slugo moj Jakove, govori Gospod, jer sam ja s tobom; jer ću učiniti kraj svijem narodima, u koje te prognah, ali tebi neću učiniti kraja, nego ću te pokarati s mjerom, a neću te ostaviti sasvijem bez kara.