1Otkuda ratovi i raspre među nama? Ne otuda li, od slasti vašijeh, koje se bore u vašijem udima?
2Želite i nemate; ubijate i zavidite, i ne možete da dobijete; borite se i vojujete, i nemate, jer ne ištete.
3Ištete, i ne primate, jer zlo ištete, da u slastima svojijem trošite.
4Preljubočinci i preljubočinice! ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoće svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božij postaje.
5Ili mislite da pismo uzalud govori: duh koji u nama živi mrzi na zavist?
6A on daje veću blagodat. Jer govori: Gospod suproti se ponositima, a poniženima daje blagodat.
7Pokorite se dakle Bogu, a protivite se đavolu, i pobjeći će od vas.
8Približite se k Bogu, i on će se približiti k vama. Očistite ruke, grješnici, popravite srca svoja, nepostojani.
9Budite žalosni i plačite i jaučite: smijeh vaš neka se pretvori u plač, i radost u žalost.
10Ponizite se pred Gospodom, i podignuće vas.
11Ne opadajte jedan drugoga, braćo; jer ko opada brata ili osuđuje brata svojega opada zakon i osuđuje zakon, a ako zakon osuđuješ, nijesi tvorac zakona, nego sudija.
12Jedan je zakonodavac i sudija, koji može spasti i pogubiti; a ti ko si što drugoga osuđuješ?
13Slušajte sad vi koji govorite: danas ili sjutra poći ćemo u ovaj ili onaj grad, i sjedićemo ondje jednu godinu, i trgovaćemo i dobijaćemo.
14Vi koji ne znate šta će biti sjutra. Jer šta je vaš život? On je para, koja se za malo pokaže, a potom je nestane.
15Mjesto da govorite: ako Gospod htjedbude, i živi budemo, učinićemo ovo ili ono.
16A sad se hvalite svojijem ponosom. Svaka je hvala takova zla.
17Jer koji zna dobro činiti i ne čini, grijeh mu je.