1Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje.
2Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti,
3Znajući da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
4A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez ikake mane.
5Ako li kome od vas nedostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daće mu se;
6Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeću.
7Jer takovi čovjek neka ne misli da će primiti što od Boga.
8Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem.
9A poniženi brat neka se hvali visinom svojom;
10A bogati svojom poniznošću; jer će proći kao cvijet travni.
11Jer sunce ogrija s vrućinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako će i bogati u hođenju svojemu uvenuti.
12Blago čovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiće vijenac života, koji Bog obreče onima koji ga ljube.
13Nijedan kad se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga;
14Nego svakoga kuša njegova slast, koja ga vuče i mami.
15Tada zatrudnjevši slast rađa grijeh; a grijeh učinjen rađa smrt.
16Ne varajte se, ljubazna braćo moja!
17Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka;
18Jer nas dragovoljno porodi riječju istine, da budemo novina od njegova stvorenja.
19Zato, ljubazna braćo moja, neka bude svaki čovjek brz čuti a spor govoriti i spor srditi se;
20Jer srdnja čovječija ne čini pravde Božije.
21Zato odbacite svaku nečistotu i suvišak zlobe, i s krotošću primite usađenu riječ koja može spasti duše vaše.
22Budite pak tvorci riječi, a ne samo slušači, varajući sami sebe.
23Jer ako ko sluša riječ a ne tvori, on je kao čovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;
24Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.
25Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušač, nego tvorac djela, onaj će biti blažen u djelu svojemu.
26Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.
27Jer vjera čista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.