1U to vrijeme Merodah Valadan, sin Valadanov, car Vavilonski, posla knjigu s darom Jezekiji; jer bješe čuo da je bio bolestan i ozdravio.
2I Jezekija se obradova tome, i pokaza im sve riznice svoje, srebro i zlato i mirise, i najbolje ulje, i kuću gdje mu bješe oružje, i što se god nalažaše u riznicama njegovijem, ne osta ništa da im ne pokaza Jezekija u kući svojoj i u svemu gospodstvu svom.
3Tada dođe prorok Isaija k caru Jezekiji i reče mu: šta su govorili ti ljudi i odakle su došli k tebi? A Jezekija reče: iz daljne zemlje došli su k meni, iz Vavilona.
4A on reče: šta su vidjeli u tvom dvoru? A Jezekija reče: vidjeli su sve što ima u mom dvoru; nije ostalo ništa u riznicama mojim da im nijesam pokazao.
5Tada reče Isaija Jezekiji: čuj riječ Gospoda nad vojskama.
6Evo doći će vrijeme kad će se odnijeti u Vavilon sve što ima u kući tvojoj, i što su sabirali oci tvoji do danas, neće ostati ništa, veli Gospod.
7I sinove tvoje, koji će izaći od tebe, koje ćeš roditi, uzeće da budu dvorani u dvoru cara Vavilonskoga.
8A Jezekija reče Isaiji: dobra je riječ Gospodnja koju si rekao. Još reče: je li? za moga vijeka biće mir i vjera?