1Evo, car će carovati pravo i knezovi će vladati po pravdi.
2I čovjek će biti kao zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu, kao sjen od velike stijene u zemlji sasušenoj.
3I oči onijeh koji vide neće biti zaslijepljene, i uši onijeh koji čuju slušaće.
4I srce nerazumnijeh razumjeće mudrost, i jezik mutavijeh govoriće brzo i razgovijetno.
5Nevaljalac se neće više zvati knez, niti će se tvrdica nazivati podašnijem.
6Jer nevaljalac o nevaljalstvu govori, i srce njegovo gradi bezakonje, radeći licemjerno i govoreći na Boga laž, da isprazni dušu gladnomu i napoj žednomu da uzme.
7I sprave tvrdičine zle su; smišlja lukavštine da zatre nište riječima lažnijem i kad siromah govori pravo.
8Ali knez smišlja kneževski, i ustaje da radi kneževski.
9Ustanite, žene mirne, slušajte glas moj; kćeri bezbrižne, čujte riječi moje.
10Za mnogo godina bićete u smetnji, vi bezbrižne; jer neće biti berbe, i sabiranje neće doći.
11Strašite se, vi mirne; drkćite, vi bezbrižne, svucite se, budite gole, i pripašite oko sebe kostrijet,
12Bijući se u prsi za lijepijem njivama, za rodnijem čokotima.
13Trnje i čkalj niknuće na zemlji naroda mojega, i po svijem kućama veselijem, u gradu veselom.
14Jer će se dvorovi ostaviti, vreve gradske nestaće; kule i stražare postaće pećine dovijeka, radost divljim magarcima i paša stadima,
15Dokle se ne izlije na nas duh s visine i pustinja postane njiva a njiva se stane uzimati za šumu.
16Tada će sud stanovati u pustinji, i pravda će stajati na njivi.
17I mir će biti djelo pravde, što će pravda učiniti biće pokoj i bezbrižnost dovijeka.
18I moj će narod sjedjeti u mirnu stanu i u šatorima pouzdanijem, na počivalištima tihim.
19Ali će grad pasti na šumu, i grad će se vrlo sniziti.
20Blago vama koji sijete pokraj svake vode, i puštate volove i magarce.