1Teško Arilu, Arilu, gradu gdje je stajao David. Dodajte godinu na godinu, neka kolju žrtve praznične.
2Ali ću pritijesniti Arila, i biće žalost i tuga, jer će mi biti kao Aril.
3Jer ću te opkoliti vojskom, i stegnuću te opkopima i podignuću suprot tebi kule.
4Te ćeš oboren govoriti sa zemlje i iz praha ćeš mucati, i glas će ti biti sa zemlje kao u bajača i iz praha ćeš šapćući govoriti.
5A mnoštvo neprijatelja tvojih biće kao sitan prah i mnoštvo nasilnika kao pljeva kad se razmeće; i to će biti začas, iznenada.
6Gospod nad vojskama pohodiće ga gromom i trusom i hukom velikom, vihorom i burom i plamenom ognjenijem koji proždire.
7I mnoštvo svijeh naroda koji vojuju na Aril i svi koji udaraju na nj i na zidove njegove i koji ga pritješnjuju, biće kao utvara noćna u snu.
8Biće kao kad gladan sni da jede, pa kad se probudi a duša mu prazna; ili kad sni žedan da pije, pa kad se probudi, a on iznemogao i duša mu žedna; tako će biti mnoštvo svijeh naroda što vojuju na goru Sionsku.
9Stanite i čudite se; vapijte i vičite: pijani su, ali ne od vina; posrću, ali ne od silovita pića.
10Jer je Gospod izlio na vas duh tvrdoga sna i zatvorio vam oči, oslijepio proroke i vidioce, glavare vaše.
11I svaka utvara biće vam kao riječi u zapečaćenoj knjizi, koju dadu čovjeku koji zna čitati govoreći: čitaj to; a on reče: ne mogu, jer je zapečaćeno.
12Ili da dadu knjigu onom koji ne zna čitati govoreći: čitaj to; a on reče: ne znam čitati.
13Zato reče Gospod: što se ovaj narod približuje ustima svojima i usnama svojim poštuje me, a srce im daleko stoji od mene, i strah kojim me se boje zapovijest je ljudska kojoj su naučeni,
14Zato ću evo još raditi čudesno s tijem narodom, čudesno i divno, i mudrost mudrijeh njegovijeh poginuće i razuma razumnijeh nestaće.
15Teško onima koji duboko sakrivaju od Gospoda namjeru, koji rade u mraku i govore: ko nas vidi? i ko nas zna?
16Naopake misli vaše nijesu li kao kao lončarski? Govori li djelo za onoga koji ga je načinio: nije me načinio? i lonac govori li za onoga koji ga je načinio: ne razumije?
17Neće li se doskora i Livan pretvoriti u polje, i polje se uzimati za šumu?
18I u taj će dan gluhi čuti riječi u knjizi, i iz tame i mraka vidjeće oči slijepijeh.
19I krotki će se veoma radovati u Gospodu, i ništi između ljudi veseliće se sa sveca Izrailjeva.
20Jer nasilnika neće biti, i nestaće potsmjevača, i istrijebiće se svi koji gledaju da čine bezakonje,
21Koji okrivljuju čovjeka za riječ, i meću zamku onome koji kara na vratima, i obaraju pravednoga lažju.
22Zato Gospod, koji je otkupio Avrama, ovako govori za dom Jakovljev: neće se više Jakov postidjeti, niti će mu lice poblijedjeti.
23Jer kad vidi usred sebe djecu svoju, djelo ruku mojih, tada će oni svetiti ime moje, svetiće sveca Jakovljeva i bojaće se Boga Izrailjeva.
24I koji lutaju duhom orazumiće se, i vikači će primiti nauku.