Isaiah 22
1 Breme dolini viđenja. Što ti je te si sva izašla na krovove?
2 Grade puni vike i vreve, grade veseli! tvoji pobijeni nijesu pobijeni mačem niti pogiboše u boju.
3 Glavari tvoji uzmakoše svikoliki, povezaše ih strijelci; što se god nađe tvojih, svi su povezani, ako i pobjegoše daleko.
4 Zato rekoh: prođite me se, da plačem gorko; ne trudite se da me tješite za pogiblju kćeri naroda mojega.
5 Jer je ovo dan muke i potiranja i smetnje od Gospoda, Gospoda nad vojskama, u dolini viđenja; obaliće zid, i vika će biti do gore.
6 I Elam uze tul, s kolima ljudi i s konjicima, i Kir istače štit.
7 I krasne doline tvoje napuniše se kola, i konjici se namjestiše pred vratima.
8 I odastrije se zastirač Judin; i pogledao si u to vrijeme na oružje u kući šumskoj.
9 I vidjeste da je mnogo proloma na gradu Davidovu, i sabraste vodu u donjem jezeru.
10 I izbrojiste kuće Jerusalimske, i razvaliste kuće da utvrdite zid.
11 I načiniste jaz među dva zida za vodu iz staroga jezera; ali ne pogledaste na onoga koji je to učinio i ne obazreste se na onoga koji je to odavna spremio.
12 I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da plačete i ridate i da skubete kose i pripašete kostrijet;
13 A gle, radost i veselje, ubijaju goveda, kolju ovce, jedu meso i piju vino govoreći: jedimo i pijmo, jer ćemo sjutra umrijeti.
14 Ali Gospod nad vojskama javi mi: neće vam se oprostiti ovo bezakonje do smrti, veli Gospod, Gospod nad vojskama.
15 Ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: idi k onomu rizničaru, k Somni, upravitelju dvorskom,
16 I reci mu: šta ćeš ti tu? i ko ti je tu? te si tu istesao sebi grob? istesao si sebi grob na visoku mjestu i spremio si sebi stan u kamenu.
17 Evo, čovječe, Gospod će te baciti daleko i zatrpaće te.
18 Zavitlaće te i hititi kao loptu u zemlju prostranu; ondje ćeš umrijeti i ondje će biti kola slave tvoje, sramoto domu gospodara svojega;
19 I svrći ću te s mjesta tvojega, i istjeraću te iz službe tvoje.
20 I u to vrijeme pozvaću slugu svojega Elijakima sina Helkijina;
21 I obući ću mu tvoju haljinu, i tvojim ću ga pojasom opasati, i tvoju ću mu vlast dati u ruku, i biće otac Jerusalimljanima i domu Judinu.
22 I metnuću mu ključ od doma Davidova na rame: kad on otvori, neće niko zatvoriti, i kad on zatvori, neće niko otvoriti.
23 I kao klin uglaviću ga na tvrdu mjestu, i biće prijesto slave domu oca svojega;
24 I o njemu će se vješati sva slava doma oca njegova, sinova i unuka, svakojaki sudovi, i najmanji, i čaše i mjehovi.
25 U to vrijeme, veli Gospod nad vojskama, pomjeriće se klin uglavljeni na tvrdom mjestu, i izvadiće se i pašće, i teža što je na njemu propašće; jer Gospod reče.