1Teško zemlji koja sjen čini krilima s one strane rijeka Etiopskih;
2Koja šalje poslanike preko mora, u lađama od site po vodama, govoreći: idite, brzi glasnici, k narodu rasijanu i oplijenjenu, k narodu strašnu otkako je dosad, k narodu razmjerenu i pogaženu, kojemu zemlju raznose rijeke.
3Svi koji živite na svijetu i stanujete na zemlji, kad se digne zastava na gorama, gledajte, i kad zatrubi truba, slušajte.
4Jer ovako mi reče Gospod: umiriću se i gledaću iz stana svojega, kao vrućina koja suši poslije dažda i kao rosan oblak o vrućini žetvenoj.
5Jer prije berbe, kad napupe pupci i od cvijeta postane grozd i stane zreti, okresaće odvode kosijerom, i uzeće lozu i otsjeći.
6Sve će se ostaviti pticama gorskim i zvijerima zemaljskim; i ptice će ljetovati na njima, a svakojake zvijeri zemaljske zimovaće.
7Tada će se donijeti dar Gospodu nad vojskama od naroda rasijanoga i oplijenjenoga, od naroda strašnoga otkako je dosad, od naroda razmjerenoga i pogaženoga, kojemu zemlju raznose rijeke, k mjestu imena Gospoda nad vojskama, ka gori Sionskoj.