1Izrailj je prazna loza vinova, ostavlja rod za se; što više roda ima, to više umnožava oltare; što mu je bolja zemlja, to više kiti likove.
2Srce im je razdijeljeno, zato su krivi; on će oboriti oltare njihove, polomiće likove njihove.
3Jer sada govore: nemamo cara; ne bojimo se Gospoda; i šta bi nam učinio car?
4Govore riječi kunući se lažno kad ugovaraju vjeru, i sud kao otrov raste u brazdama na njivi mojoj.
5Za junice Vetavenske uplašiće se stanovnici Samarijski; jer će za njima žaliti narod njihov, i sveštenici njihovi, koji im se radovahu, jer će slava njihova otići od njih.
6I on će sam biti odveden u Asirsku na dar caru braniču; Jefrema će popasti stid, i Izrailj će se osramotiti namjerom svojom.
7Cara će Samarijskoga nestati kao pjene povrh vode.
8I oboriće se visine Avenske, grijeh Izrailjev; trnje će i čkalj rasti po oltarima njihovijem, i govoriće gorama: pokrijte nas, i humovima: padnite na nas.
9Od vremena Gavajskoga griješio si, Izrailju; ondje ostaše, ne stiže ih u Gavaji rat na bezakonike.
10Po svojoj ću ih volji pokarati, i narodi će se skupiti na njih da ih zarobe za dvojako bezakonje njihovo.
11Jefrem je junica naučena, koja rado vrše; ali ću joj doći na lijepi vrat; upregnuću Jefrema, Juda će orati, Jakov će povlačiti.
12Sijte pravdu, žećete milost; orite krčevinu, jer je vrijeme da tražite Gospoda, da bi došao i podaždio vam pravdom.
13Oraste bezbožnost, žeste bezakonje, jedoste plod od laži; jer si se pouzdao u svoj put, u mnoštvo svojih junaka.
14Zato će se podignuti vreva među tvojim narodom, i svi će se gradovi tvoji raskopati kao što Salman raskopa Vet-Arvel kad bijaše rat, majka bi razmrskana sa sinovima.
15Tako će vam učiniti Vetilj za veliku zloću vašu; zorom će poginuti car Izrailjev.