1A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takovoga poglavara svešteničkoga koji sjede s desne strane prijestola veličine na nebesima;
2Koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju načini Gospod, a ne čovjek.
3Jer se svaki poglavar sveštenički postavlja da prinosi dare i žrtve; zato valja da i ovaj što ima što će prinijeti.
4Jer da je na zemlji, ne bi bio sveštenik, kad imaju sveštenici koji prinose dare po zakonu,
5Koji služe obličju i sjenu nebeskijeh stvari, kao što bi rečeno Mojsiju kad šćaše skiniju da načini: gledaj, reče, da načiniš sve po prilici koja ti je pokazana na gori.
6A sad dobi bolju službu, kao što je i posrednik boljega zavjeta, koji se na boljijem obećanjima utvrdi.
7Jer da je onaj prvi bez mane bio, ne bi se drugome tražilo mjesta.
8Jer kudeći ih govori: evo dani idu, govori Gospod, i načiniću s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem nov zavjet;
9Ne po zavjetu koji načinih s ocevima njihovima u onaj dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske; jer oni ne ostaše u zavjetu mome, i ja ne marih za njih, govori Gospod.
10Jer je ovo zavjet koji ću načiniti s domom Izrailjevijem poslije onijeh dana, govori Gospod: daću zakone svoje u misli njihove, i na srcima njihovima napisaću ih, i biću im Bog, i oni će biti meni narod.
11I nijedan neće učiti svojega bližnjega, i nijedan brata svojega, govoreći: poznaj Gospoda; jer će me svi poznati od maloga do velikoga među njima.
12Jer ću biti milostiv nepravdama njihovima, i grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neću više spominjati.
13A kad veli: nov zavjet, prvi načini vethijem; a što je vetho i ostarjelo, blizu je kraja.