1Zato da ostavimo početak Hristove nauke i da se damo na savršenstvo: da ne postavljamo opet temelja pokajanja od mrtvijeh djela, i vjere u Boga,
2Nauke krštenja, i metanja ruku, i vaskrsenija mrtvijeh, i suda vječnoga.
3I ovo ćemo učiniti ako Bog dopusti.
4Jer nije moguće one koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, postali zajedničari Duha svetoga,
5I okusili dobre riječi Božije, i sile onoga svijeta, i otpali,
6Opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo raspinju i ruže sina Božijega.
7Jer zemlja koja pije dažd što često na nju pada, i koja rađa povrće dobro onima koji je rade, prima blagoslov od Boga;
8A koja iznosi trnje i čičak, nepotrebna je i kletve blizu, koja se najposlije sažeže.
9Ali od vas, ljubazni, nadamo se boljemu i što se drži spasenija, ako i govorimo tako.
10Jer Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeći.
11Ali želimo da svaki od vas pokaže to isto staranje da se nad održi tvrdo do samoga kraja;
12Da ne budete ljenivi, nego da se ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obećanja.
13Jer kad Bog Avraamu obeća, ne imajući ničim većijem da se zakune, zakle se sobom,
14Govoreći: zaista blagosiljajući blagosloviću te, i umnožavajući umnožiću te.
15I tako trpeći dugo, dobi obećanje.
16Jer se ljudi većijem kunu, i svakoj njihovoj svađi svršetak je zakletva za potvrđenje.
17Zato i Bog kad šćaše našljednicima obećanja obilnije da pokaže tvrđu savjeta svojega, učini posrednika kletvu;
18Da bi u dvjema nepokolebljivijem stvarima, u kojima Bogu nije moguće slagati, imali jaku utjehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimo za nad koji nam je dan,
19Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavjese,
20Gdje Isus uđe naprijed za nas, postavši poglavar sveštenički dovijeka po redu Melhisedekovu.