1Sedmoga mjeseca dvadeset prvoga dana dođe riječ Gospodnja preko Ageja proroka govoreći:
2Kaži sada Zorovavelju sinu Salatilovu, upravitelju Judejskom, i Isusu sinu Josedekovu, poglavaru svešteničkom, i ostatku narodnom govoreći:
3Ko je među vama ostao koji je vidio ovaj dom u prvoj slavi njegovoj? a kakav vi sada vidite? nije li prema onom kao ništa u vašim očima?
4Nego sada budi hrabar, Zorovavelju, govori Gospod, i budi hrabar Isuse sine Josedekov, poglavaru sveštenički, i budi hrabar sav narode zemaljski, govori Gospod, i radite; jer sam ja s vama, govori Gospod nad vojskama.
5Po riječi kojom sam učinio zavjet s vama kad izidoste iz Misira, duh će moj stajati među vama, ne bojte se.
6Jer ovako veli Gospod nad vojskama: još jednom, domalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju i more i suhu zemlju;
7I potrešću sve narode, i doći će izabrani iz svijeh naroda, i napuniću ovaj dom slave, veli Gospod nad vojskama.
8Moje je srebro i moje je zlato, govori Gospod nad vojskama.
9Slava će ovoga doma pošljednjega biti veća nego onoga prvoga, veli Gospod nad vojskama; i postaviću mir na ovom mjestu, govori Gospod nad vojskama.
10Dvadeset četvrtoga dana devetoga mjeseca druge godine Darijeve dođe riječ Gospodnja preko Ageja proroka govoreći:
11Ovako veli Gospod nad vojskama: upitaj sveštenike za zakon, i reci:
12Gle, ako bi ko nosio sveto meso u skutu od haljine svoje, ili bi se skutom svojim dotakao hljeba ili variva ili vina ili ulja ili kakoga god jela, bi li se osvetio? A sveštenici odgovoriše i rekoše: ne.
13Potom reče Agej: ako bi se ko nečist od mrtvaca dotakao čega toga, hoće li biti nečisto? A sveštenici odgovoriše i rekoše: biće nečisto.
14Tada Agej odgovori i reče: taki je taj narod i taki su ti ljudi preda mnom, govori Gospod, i tako je sve djelo ruku njihovijeh, i što god prinose tamo, nečisto je.
15A sada uzmite na um, od ovoga dana nazad, prije nego se položi kamen na kamen u crkvi Gospodnjoj,
16Prije toga kad ko dođe ka gomili od dvadeset mjera, bješe deset; kad dođe ka kaci da dobije pedeset vjedara iz kace, bješe dvadeset;
17Bih vas sušom i medljikom i gradom, svako djelo ruku vaših; ali se vi ne obratiste k meni, govori Gospod.
18Uzmite na um, od toga dana nazad, od dana dvadeset četvrtoga mjeseca devetoga, od dana kad se osnova crkva Gospodnja, uzmite na um.
19Ima li jošte sjemena u žitnici? ni vinova loza ni smokva ni šipak ni maslina još ne rodi; od ovoga ću dana blagosloviti.
20Potom dođe riječ Gospodnja drugi put Ageju dvadeset četvrtoga dana mjeseca govoreći:
21Kaži Zorovavelju upravitelju Judejskom, i reci: ja ću potresti nebo i zemlju;
22I prevaliću prijesto carstvima, i satrću silu carstvima narodnijem, prevaliću kola i one koji sjede na njima, i popadaće konji i konjici, svaki od mača brata svojega.
23U to vrijeme, govori Gospod nad vojskama, uzeću tebe, Zorovavelju, sine Salatilov, slugo moj, govori Gospod, i postaviću te kao pečat; jer sam te izabrao, govori Gospod nad vojskama.