1Breme koje vidje prorok Avakum.
2Dokle ću, Gospode, vapiti a ti nećeš da čuješ? dokle ću ti vikati: nasilje! a ti nećeš da izbaviš?
3Zašto puštaš da vidim bezakonje, i da gledam muku i grabež i nasilje pred sobom, i kako podižu svađu i raspru?
4Zato se ostavlja zakon, i sud ne izlazi nigda, jer bezbožnik optječe pravednika, zato sud izlazi izopačen.
5Pogledajte po narodima i vidite, i čudite se i divite se, jer ću učiniti djelo u vaše dane kojega nećete vjerovati kad se stane pripovijedati.
6Jer, evo, ja ću podignuti Haldejce, narod ljut i nagao, koji će ići po zemlji širom da osvoji naselja koja nijesu njegova.
7Žestok je i strašan, sud njegov i vlast njegova od njega izlazi.
8Konji će mu biti brži od risova i ljući od vukova uveče, veliko će mnoštvo biti konjika njegovijeh, i idući izdaleka konjici njegovi doletjeće kao orao kad hiti na lov.
9Svi će doći na grabež, s lica će biti kao istočni vjetar, pokupiće roblje kao pijesak.
10I carevima će se rugati i knezovi će im biti potsmijeh, smijaće se svakom gradu, nasuće zemlje, i uzeće ga.
11Tada će mu se promijeniti duh, proći će i skriviće; ta će mu sila njegova biti od boga njegova.
12Nijesi li ti od vijeka, Gospode Bože moj, sveče moj? nećemo umrijeti; ti si ga, Gospode, odredio za sud; i utvrdio si ga, stijeno, za karanje.
13Čiste su oči tvoje da ne možeš gledati zla, i bezakonja ne možeš gledati; zašto gledaš bezakonike? mučiš, kad bezbožnik proždire pravijega od sebe?
14I hoćeš li ostaviti ljude kao ribe morske, kao bubine, koje nemaju gospodara?
15Izvlači ih sve udicom, hvata ih u mrežu svoju, i zgrće ih pređom svojom, zato se veseli i raduje.
16Zato prinosi žrtvu svojoj mreži, i kadi svojoj pređi; jer je tijem dio njegov pretio i hrana mu izabrana.
17Hoće li zato izvlačiti mrežu svoju i jednako ubijati narode nemilice?