Genesis 1— SLV

¹U početku stvori Bog nebo i zemlju.

²A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.

³I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost.

⁴I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

⁵I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.

⁶Potom reče Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.

⁷I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.

⁸A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.

⁹Potom reče Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako.

¹⁰I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.

¹¹Opet reče Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako.

¹²I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro.

¹³I bi veče i bi jutro, dan treći.

¹⁴Potom reče Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama;

¹⁵I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.

¹⁶I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde.

¹⁷I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.

¹⁸I da upravljaju danom i noću, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.

¹⁹I bi veče i bi jutro, dan četvrti.

²⁰Potom reče Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski.

²¹I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro;

²²I blagoslovi ih Bog govoreći: rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.

²³I bi veče i bi jutro, dan peti.

²⁴Potom reče Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako.

²⁵I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro.

²⁶Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.

²⁷I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.

²⁸I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji.

²⁹I još reče Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu.

³⁰A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se miče na zemlji i u čem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.

³¹Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.