1A Jotor sveštenik Madijamski, tast Mojsijev, ču sve što učini Gospod Mojsiju i Izrailju narodu svojemu, kako izvede Gospod Izrailja iz Misira;
2I uze Jotor tast Mojsijev Seforu ženu Mojsijevu, koju bješe poslao natrag,
3I dva sina njezina, od kojih jednom bješe ime Girsam, jer reče: tuđin sam u zemlji tuđoj,
4A drugom bješe ime Eliezer, jer, reče, Bog oca mojega bi mi u pomoći i ote me od mača Faraonova.
5I pođe Jotor tast Mojsijev sa sinovima njegovijem i sa ženom njegovom k Mojsiju u pustinju, gdje bješe u okolu pod gorom Božijom.
6I poruči Mojsiju: ja tast tvoj Jotor idem k tebi i žena tvoja i oba sina njezina s njom.
7I Mojsije izide na susret tastu svojemu i pokloni mu se i cjeliva ga; i upitaše se za zdravlje, pa uđoše pod šator njegov.
8I pripovjedi Mojsije tastu svojemu sve što učini Gospod Faraonu i Misircima radi Izrailja, i sve nevolje, koje ih nalaziše putem, i kako ih izbavi Gospod.
9I radovaše se Jotor svemu dobru što učini Gospod Izrailju izbavivši ga iz ruke Misirske;
10I reče Jotor: blagosloven da je Gospod, koji vas izbavi iz ruke Misirske i iz ruke Faraonove, koji izbavi narod iz ropstva Misirskoga.
11Sad vidim da je Gospod veći od svijeh bogova, jer čim se ponošahu onijem ih samijem nadvisi.
12I uze Jotor tast Mojsijev i prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos; i dođe Aron i sve starješine Izrailjske, i jedoše s tastom Mojsijevijem pred Bogom.
13A sjutradan sjede Mojsije da sudi narodu; i stajaše narod pred Mojsijem od jutra do večera.
14A tast Mojsijev gledajući sve šta radi s narodom, reče: šta to radiš s narodom? zašto sjediš sam, a vas narod stoji pred tobom od jutra do večera?
15A Mojsije reče tastu svojemu: jer dolazi narod k meni da pita Boga.
16Kad imaju što među sobom, dolaze k meni, te im sudim i kazujem naredbe Božje i zakone njegove.
17A tast Mojsijev reče mu: nije dobro što radiš.
18Umorićeš se i ti i narod koji je s tobom; jer je to teško za tebe, nećeš moći sam vršiti.
19Nego poslušaj mene; ja ću te svjetovati, i Bog će biti s tobom; ti budi pred Bogom za narod, i stvari njihove javljaj Bogu;
20I uči ih naredbama i zakonima njegovijem, i pokazuj im put kojim će ići i šta će raditi.
21A iz svega naroda izberi ljude poštene, koji se boje Boga, ljude pravedne, koji mrze na mito, pa ih postavi nad njima za poglavare, tisućnike, stotinike, pedesetnike i desetnike;
22Oni neka sude narodu u svako doba; pa svaku stvar veliku neka javljaju tebi, a svaku stvar malu neka raspravljaju sami; tako će ti biti lakše, kad i oni stanu nositi teret s tobom.
23Ako to učiniš, i Bog ti zapovjedi, možeš se održati, i sav će narod doći mirno na svoje mjesto.
24I Mojsije posluša tasta svojega, i učini sve što reče.
25I izabra Mojsije iz svega Izrailja ljude poštene, i postavi ih za poglavare nad narodom, tisućnike, stotinike, pedesetnike i desetnike,
26Koji suđahu narodu u svako doba, a stvari teške javljahu Mojsiju, a male stvari raspravljahu sami.
27Poslije otpusti Mojsije tasta svojega, koji se vrati u svoju zemlju.