1I tako dvanaestoga mjeseca, a to je mjesec Adar, trinaestoga dana, kad dođe da se izvrši riječ careva i zapovijest njegova, istoga dana kad se neprijatelji Judejski nadahu da će obladati njima, preokrenu se, te Judejci obladaše svojim nenavidnicima.
2Skupiše se Judejci u svojim gradovima po svijem zemljama cara Asvira da dignu ruke na one koji im tražahu zlo; i niko ne mogaše stajati pred njima; jer strah od njih popade sve narode.
3I svi knezovi zemaljski, namjesnici i upravitelji i koji opravljahu poslove careve, podupirahu Judejce, jer ih popade strah od Mardoheja.
4Jer velik bijaše Mardohej u domu carevu, i slava njegova prolažaše sve zemlje, jer taj čovjek Mardohej bivaše sve veći.
5I tako pobiše Judejci sve neprijatelje svoje mačem i potrše i istrijebiše, i učiniše što htješe od nenavidnika svojih.
6I u Susanu carskom gradu ubiše Judejci i istrijebiše pet stotina ljudi.
7I Farsandatu i Dalfona i Aspatu,
8I Poratu i Adaliju i Aridatu,
9I Farmastu i Arisaja i Aridaja i Vajezatu,
10Deset sinova Amana sina Amedatina neprijatelja Judejskoga pobiše, ali na plijen ne digoše ruke svoje.
11U onaj dan kad javiše caru broj pobijenijeh u Susanu carskom gradu,
12Reče car Jestiri carici: u Susanu carskom gradu pobiše i potrše Judejci pet stotina ljudi i deset sinova Amanovijeh, a šta su učinili po ostalijem zemljama carevijem? Šta želiš? daće ti se; i šta još moliš? biće.
13A Jestira reče: ako je ugodno caru, da se dopusti Judejcima u Susanu i sjutra da učine po današnjoj naredbi i deset sinova Amanovijeh da objese na vješala.
14I zapovjedi car da bude tako. I oglašena bi zapovijest u Susanu, i objesiše deset sinova Amanovijeh.
15I Judejci koji bijahu u Susanu skupivši se i četrnaestoga dana mjeseca Adara pobiše u Susanu tri stotine ljudi, ali na plijen ne digoše ruke svoje.
16A ostali Judejci koji bijahu po zemljama carevijem skupiše se da brane život svoj i da se smire od neprijatelja svojih; i pobiše sedamdeset i pet tisuća nenavidnika svojih; ali na plijen ne digoše ruke svoje.
17To bi trinaestoga dana mjeseca Adara; a četrnaestoga počinuše, i praznovaše taj dan gosteći se i veseleći se.
18A Judejci koji bijahu u Susanu skupiše se trinaestoga i četrnaestoga dana istoga mjeseca, a počinuše petnaestoga, i praznovaše taj dan gosteći se i veseleći se.
19Zato Judejci seljani, koji žive po mjestima neograđenijem, praznuju četrnaesti dan mjeseca Adara veseleći se i gosteći se i blagujući, i šaljući dijelove jedan drugom.
20Jer Mardohej napisa ovo, i razasla knjige svijem Judejcima koji bijahu po svijem zemljama cara Asvira, blizu i daleko,
21Naređujući im da praznuju dan četrnaesti mjeseca Adara i petnaesti dan istoga mjeseca svake godine;
22Prema danima u koje se smiriše Judejci od neprijatelja svojih i prema mjesecu kad im se pretvori žalost u radost i tuga u veselje, da te dane praznuju gosteći se i veseleći se i šaljući dijelove jedan drugom, i siromasima darove.
23I primiše svi Judejci da čine što su počeli i što im pisa Mardohej.
24Jer Aman sin Amedatin Agagej neprijatelj svijeh Judejaca namisli za Judejce da ih istrijebi, i baci Fur, to jest ždrijeb, da ih potre i istrijebi.
25Ali kad Jestira izide pred cara, on zapovjedi knjigom, te se zla misao njegova koju smisli na Judejce obrati na njegovu glavu, i objesiše njega i sinove njegove na vješala.
26Zato prozvaše te dane Furim od imena Fur; i radi svijeh riječi te knjige i radi onoga što vidješe, tako i radi onoga što im se dogodi,
27Postaviše Judejci i primiše na se i na sjeme svoje i na sve koji se udruže s njima da je nepromjenito da slave ta dva dana kao što je napisano za njih i na vrijeme koje je za njih određeno, svake godine,
28I da se ti dani spominju i slave u svakom naraštaju, u svakoj porodici, u svakoj zemlji i u svakom gradu; i ti dani Furim da ne prestanu među Judejcima i spomen njihov da ne pogine u sjemenu njihovu.
29I pisa carica Jestira kći Avihailova i Mardohej Judejac svakom tvrđom potvrđujući knjigu za Furim drugi put.
30I Mardohej razasla knjigu svijem Judejcima u sto i dvadeset i sedam zemalja cara Asvira s riječima ljubaznijem i istinijem,
31Da tvrdo drže dane Furim na vrijeme kao što im je postavio Mardohej Judejac i carica Jestira i kao što sami postaviše sebi i sjemenu svojemu za spomen postu njihovu i vikanju njihovu.
32Tako zapovijest Jestirina potvrdi uredbu za Furim, i bi zapisano u knjigu.