1A treći dan obuče se Jestira u carsko odijelo, i stade u trijemu unutrašnjega dvora carskoga prema stanu carevu; a car sjeđaše na carskom prijestolu svom u dvoru carskom prema vratima od dvora.
2I kad car ugleda caricu Jestiru gdje stoji u trijemu, ona nađe milost pred njim, te car pruži prema Jestiri zlatnu palicu koja mu bješe u ruci, i Jestira pristupi i dotače se kraja od palice.
3I reče joj car: što ti je, carice Jestiro? i šta želiš? ako je i do polovine carstva, daće ti se.
4A Jestira reče: ako je ugodno caru, neka dođe car s Amanom danas na objed koji sam mu zgotovila.
5A car reče: zovite brže Amana da učini što reče Jestira. I dođe car s Amanom na objed koji zgotovi Jestira.
6Potom car napiv se vina reče Jestiri: šta želiš? daće ti se; i šta moliš? ako je i do polovine carstva, biće.
7A Jestira odgovarajući reče: želim i molim:
8Ako sam našla milost pred carem, i ako je ugodno caru da mi da što želim i učini što molim, neka opet dođe car s Amanom na objed koji ću im zgotoviti, i sjutra ću učiniti po riječi carevoj.
9I tako otide Aman onaj dan veseo i dobre volje. Ali kad vidje Aman Mardoheja na vratima carevijem a on ne usta niti se mače pred njim, napuni se Aman gnjeva na Mardoheja.
10Ali se uzdrža Aman dokle dođe kući svojoj; potom posla i sazva prijatelje svoje i Seresu ženu svoju.
11I pripovjedi im Aman o slavi bogatstva svojega i o mnoštvu sinova svojih i o svemu čim ga je podigao car i kako ga je uzvisio svrh knezova i sluga carskih.
12I doda Aman: pa i carica Jestira nikoga osim mene ne pozva s carem na objed, koji bješe zgotovila, pa i sjutra sam pozvan k njoj s carem.
13Ali sve to nije mi ni na što dokle god gledam onoga Mardoheja Judejca gdje sjedi na vratima carevijem.
14Tada mu reče Seresa žena njegova i svi prijatelji njegovi: neka načine vješala visoka pedeset lakata, i ujutru reci caru da se na njima objesi Mardohej, pa idi s carem veseo na objed. I to bi po volji Amanu i pripravi vješala.