1A Fist onda primivši vlast poslije tri dana iziđe iz Ćesarije u Jerusalim.
2Onda glavari sveštenički i starješine Jevrejske tužiše mu se na Pavla, i moljahu ga,
3Ištući milosti protiv njega, da ga pošlje u Jerusalim; i naređivahu zasjedu da ga ubiju na putu.
4A Fist odgovori da se Pavle čuva u Ćesariji, a i on će sam skoro onamo da ide:
5Koji dakle mogu od vas, reče, neka idu sa mnom, i ako ima kakva krivica na tom čovjeku neka ga tuže.
6A pošto bi u njih ne više od deset dana, siđe u Ćesariju, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedi da dovedu Pavla.
7A kad ga dovedoše, stadoše unaokolo Jevreji koji bijahu došli iz Jerusalima, i mnoge i teške krivice iznošahu na Pavla, kojijeh ne mogahu posvjedočiti,
8Kad se on odgovaraše: niti zakonu Jevrejskome, ni crkvi, ni ćesaru što sagriješih.
9Ali Fist, hoteći Jevrejima učiniti na volju, odgovori Pavlu i reče: hoćeš da ideš gore u Jerusalim i ondje da ti sudim za to?
10A Pavle reče: ja stojim na sudu ćesarevu, ovdje treba da mi se sudi: Jevrejima ništa nijesam skrivio, kao što i ti najbolje znaš.
11Ako li sam skrivio, ili učinio što što zaslužuje smrt, ne marim umrijeti; ako li pak ništa nema na meni šta ovi na mene potvoraju, niko me ne može njima predati. Ćesaru idem.
12Tada Fist, pogovorivši sa savjetnicima, odgovori: ćesaru reče da hoćeš: ćesaru ćeš poći.
13A pošto prođe nekoliko dana, Agripa car i Vernikija siđoše u Ćesariju da pohode Fista.
14I budući da ondje mnogo dana ostaše, kaza Fist caru za Pavla govoreći: čovjeka jednoga ostavio je Filiks u tamnici,
15Za kojega, kad ja bijah u Jerusalimu, iziđoše preda me glavari sveštenički i starješine Jevrejske moleći da ga osudim.
16Ja im odgovorih da nije običaj u Rimljana da se prije pokloni kakav čovjek na smrt dok se optuženi ne suoči s onima koji ga tuže, i ne primi mjesto da odgovara za svoju krivicu.
17A kad se oni ovdje sastaše, nikakvoga odlaganja ne učinih, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedih da dovedu čovjeka.
18A oko njega stavši suparnici ni jedne krivice koje ja mišljah ne iznesoše.
19Nego imahu protiv njega nekakva pitanja o svojemu sujevjerju, i o nekakvom Isusu, koji je umro pa Pavle govoraše da je živ.
20A ja ne znajući u ovome poslu šta ću činiti, rekoh bi li htio ići u Jerusalim i onamo da mu se sudi za ovo.
21A kad Pavle reče da ga čuvamo do suda Avgustova, zapovjedih da ga čuvaju dokle ga pošljem k ćesaru.
22A Agripa reče Fistu: i ja bih rad čuti toga čovjeka. A on reče: sjutra ćeš ga čuti.
23Sjutradan pak, kad Agripa i Vernikija dođoše s velikijem ponosom, i uđoše u sudnicu s vojvodama i sa starješinama onoga grada, i kad zapovjedi Fist, dovedoše Pavla.
24I reče Fist: Agripa care! i svi koji ste s nama! Vidite ovoga za kojega mi sve mnoštvo Jevreja dosađivaše i u Jerusalimu i ovdje, vičući da ne valja da on više živi.
25A ja doznavši da on ništa nije učinio što zaslužuje smrt, a i on sam reče da će da ide k svijetlome ćesaru, namislih da ga pošljem.
26Za kojega nemam šta upravo pisati gospodaru. Zato ga i dovedoh pred vas, a osobito preda te, Agripa care, da bih, pošto bude ispitivanje, imao šta pisati.
27Jer mi se čini ludo sužnja poslati, a krivice njegove ne javiti.