1A pošto se utiša buna, dozva Pavle učenike, i utješivši ih oprosti se s njima, i iziđe da ide u Maćedoniju.
2I prošavši one zemlje, i svjetovavši ih mnogijem riječima, dođe u Grčku.
3Poživljevši pak onamo tri mjeseca stadoše mu Jevreji raditi o glavi kad šćaše da se odveze u Siriju, i namisli da se vrati preko Maćedonije.
4I pođe s njim do Azije Sosipatar Pirov iz Verije, i Aristarh i Sekund iz Soluna, i Gaj iz Derve i Timotije, i Tihik i Trofim iz Azije.
5Ovi otišavši naprijed čekahu nas u Troadi.
6A mi se odvezosmo poslije dana prijesnijeh hljebova iz Filibe, i dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostasmo sedam dana.
7A u prvi dan nedjelje, kad se sabraše učenici da lome hljeb, govoraše im Pavle, jer šćaše sjutradan da pođe, i proteže besjedu do ponoći.
8I bijahu mnoge svijeće gore u sobi gdje se bijasmo sabrali.
9A sjeđaše na prozoru jedno momče, po imenu Evtih, nadvladano od tvrdoga sna, i kad Pavle govoraše mnogo, naže se u snu i pade dolje s trećega poda, i digoše ga mrtva.
10A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reče: ne bunite se, jer je duša njegova u njemu.
11Onda iziđe gore, i prelomivši hljeb okusi, i dovoljno govori do same zore, i tako otide.
12A momče dovedoše živo, i utješiše se ne malo.
13A mi došavši u lađu odvezosmo se u As, i odande šćasmo da uzmemo Pavla; jer tako bješe zapovjedio, hoteći sam da ide pješice.
14A kad se sasta s nama u Asu, uzesmo ga, i dođosmo u Mitilinu.
15I odande odvezavši se dođosmo sjutradan prema Hiju; a drugi dan odvezosmo se u Sam, i noćismo u Trigiliju; i sjutradan dođosmo u Milit.
16Jer Pavle namisli da prođemo mimo Efes da se ne bi zadržao u Aziji; jer hićaše, ako bude moguće, da bude o Trojičinu dne u Jerusalimu.
17Ali iz Milita posla u Efes i dozva starješine crkvene.
18I kad dođoše k njemu, reče im: vi znate od prvoga dana kad dođoh u Aziju kako s vama jednako bih
19Služeći Gospodu sa svakom poniznosti i mnogijem suzama i napastima koje mi se dogodiše od Jevreja koji mi rađahu o glavi;
20Kako ništa korisno ne izostavih da vam ne kažem i da vas naučim pred narodom i po kućama,
21Svjedočeći i Jevrejima i Grcima pokajanje k Bogu i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista.
22I sad evo ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajući šta će mi se u njemu dogoditi;
23Osim da Duh sveti po svijem gradovima svjedoči, govoreći da me okovi i nevolje čekaju.
24Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, nego da svršim tečenje svoje s radošću i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedočim jevanđelje blagodati Božije.
25I evo sad znam da više nećete vidjeti mojega lica, vi svi po kojima prolazih propovijedajući carstvo Božije.
26Zato vam svjedočim u današnji dan da sam ja čist od krvi sviju;
27Jer ne izostavih da pokažem volju Božiju.
28Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom;
29Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među vas teški vuci koji neće štedjeti stada;
30I između vas samijeh postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.
31Zato gledajte i opominjite se da tri godine dan i noć ne prestajah učeći sa suzama svakoga od vas.
32I sad vas, braćo, predajem Bogu i riječi blagodati njegove, koji može nazidati i dati vam našljedstvo među svima osvećenima.
33Srebra, ili zlata, ili ruha ni u jednoga ne zaiskah.
34Sami znate da potrebi mojoj i onijeh koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje.
35Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoćnima, i opominjati se riječi Gospoda Isusa koju on reče: mnogo je blaženije davati negoli uzimati.
36I ovo rekavši kleče na koljena svoja sa svima njima i pomoli se Bogu.
37A sviju stade veliki plač i zagrlivši Pavla cjelivahu ga,
38Žalosni najviše za riječ koju reče da više neće vidjeti lica njegova; i otpratiše ga u lađu.