1Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj za obećanje života u Isusu Hristu,
2Timotiju, ljubaznome sinu, blagodat, milost, mir od Boga oca i Hrista Isusa Gospoda našega.
3Zahvaljujem Bogu, kojemu služim od praroditelja čistom savjesti, što bez prestanka imam spomen za tebe u molitvama svojijem dan i noć,
4Želeći da te vidim, opominjući se suza tvojijeh, da se radosti ispunim;
5Opominjući se nelicemjerne u tebi vjere koja se useli najprije u babu tvoju Loidu i u mater tvoju Evnikiju; a uvjeren sam da je i u tebi;
6Zaradi kojega uzroka napominjem ti da pogrijevaš dar Božij koji je u tebi kako sam metnuo ruke svoje na tebe.
7Jer nam Bog ne dade duha straha, nego sile i ljubavi i čistote.
8Ne postidi se dakle svjedočanstva Gospoda našega Isusa Hrista, ni mene sužnja njegova; nego postradaj s jevanđeljem Hristovijem po sili Boga,
9Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima, nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vječnijeh;
10A sad se pokaza u dolasku spasitelja našega Isusa Hrista, koji raskopa smrt, i obasja život i neraspadljivost jevanđeljem;
11Za koje sam ja postavljen apostol i učitelj neznabožaca.
12Zaradi kojega uzroka i ovo stradam; ali se ne stidim, jer znam kome vjerovah, i uvjeren sam da je kadar amanet moj sačuvati za dan onaj.
13Imaj u pameti obraz zdravijeh riječi koje si čuo od mene, u vjeri i ljubavi Hrista Isusa.
14Dobri amanet sačuvaj Duhom svetijem koji živi u nama.
15Znaš ovo da se odvratiše od mene svi u Aziji, među kojima je Figel i Ermogen.
16A Gospod da da milost Onisiforovu domu; jer me mnogo puta utješi, i okova mojijeh ne postidje se;
17Nego došavši u Rim potraži me još s većijem staranjem i nađe.
18Da da njemu Gospod da nađe milost od Gospoda u dan onaj. I u Efesu koliko mi posluži, ti znaš dobro.