1Evo vam, ljubazni, već pišem drugu poslanicu u kojima budim napominjanjem vaš čisti razum,
2Da se opominjete riječi koje su naprijed kazali sveti proroci, i zapovijesti svojijeh apostola od Gospoda i spasa.
3I ovo znajte najprije da će u pošljednje dane doći rugači koji će življeti po svojijem željama,
4I govoriti: gdje je obećanje dolaska njegova? Jer otkako oci pomriješe sve stoji tako od početka stvorenja.
5Jer navalice neće da znadu da su nebesa bila otprije i zemlja iz vode i usred vode Božijom riječi.
6Zato tadašnji svijet bi vodom potopljen i pogibe.
7A sadašnja nebesa i zemlja tom istom riječi zadržana su te se čuvaju za dan strašnoga suda i pogibli bezakonijeh ljudi.
8Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan.
9Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni, nego nas trpi, jer neće da ko pogine, nego svi da dođu u pokajanje.
10Ali će doći dan Gospodnji kao lupež noću, u koji će nebesa s hukom proći, a stihije će se od vatre raspasti a zemlja i djela što su na njoj izgorjeće.
11Kad će se dakle ovo sve raskopati, kakovijem treba vama biti u svetom življenju i pobožnosti,
12Čekajući i želeći da bude skorije dolazak Božijega dana, kojega će se radi nebesa spaliti i raskopati, i stihije od vatre rastopiti?
13Ali čekamo po obećanju njegovu novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi.
14Zato, ljubazni, čekajući ovo starajte se da vas on nađe čiste i prave u miru.
15I trpljenje Gospoda našega držite za spasenje; kao što vam i ljubazni naš brat Pavle po danoj mu premudrosti pisa.
16Kao što govori o ovome i u svima svojijem poslanicama, u kojima imaju neke stvari teške razumjeti, koje nenaučeni i neutvrđeni izvrću, kao i ostala pisma, na svoju pogibao.
17A vi dakle, ljubazni, znajući naprijed, čuvajte se da prijevarom bezakonika ne budete odvedeni s njima, i ne otpadnete od svoje tvrđe;
18Nego napredujte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sad i u vječna vremena. Amin.