1A kad se Josafat car Judin vraćaše s mirom kući svojoj u Jerusalim,
2Izide preda nj Juj sin Ananijev, vidjelac, i reče Josafatu: bezbožniku li pomažeš, i one koji mrze na Gospoda ljubiš? zato se podigao na te gnjev Gospodnji.
3Ali se našlo dobra na tebi što si istrijebio lugove iz zemlje i što si upravio srce svoje da tražiš Boga.
4Potom Josafat sjeđaše u Jerusalimu, i opet prođe po narodu od Virsaveje do gore Jefremove, i povrati ih ka Gospodu Bogu otaca njihovijeh.
5I postavi sudije u zemlji po svijem tvrdijem gradovima Judinijem, u svakom gradu.
6I reče sudijama: gledajte šta ćete raditi, jer nećete suditi za čovjeka nego za Gospoda, koji je s vama kad sudite.
7Zato neka bude strah Gospodnji u vama; pazite i radite, jer u Gospoda Boga našega nema nepravde, niti gleda ko je ko, niti prima poklona.
8Također i u Jerusalimu postavi Josafat od Levita i sveštenika i glavara domova otačkih u Izrailju za sudove Gospodnje i za raspre; jer dolažahu opet u Jerusalim.
9I zapovjedi im govoreći: tako radite u strahu Gospodnjem, vjerno i cijela srca.
10I u svakoj parnici koja dođe k vama od braće vaše što sjede po gradovima svojim, da rasudite između krvi i krvi, između zakona i zapovijesti, između uredaba i sudova, obavijestite ih da ne bi griješili Gospodu, da ne bi došao gnjev njegov na vas i na braću vašu; tako činite, te nećete zgriješiti.
11I evo, Amarija poglavar sveštenički biće nad vama u svijem poslovima Gospodnjim, a Zavdija sin Ismailov vođ doma Judina u svijem poslovima carskim; također Leviti upravitelji biće uz vas. Budite slobodni, i radite, i Gospod će biti s dobrijem.