1Tada dođe Nas Amonac, i stade u oko prema Javisu Galadovu. I svi ljudi iz Javisa rekoše Nasu: učini vjeru s nama, pa ćemo ti služiti.
2A Nas Amonac odgovori im: ovako ću učiniti vjeru s vama: da vam svakome iskopam desno oko, i tu sramotu učinim svemu Izrailju.
3A starješine Javiske rekoše mu: ostavi nam sedam dana, da pošljemo poslanike u sve krajeve Izrailjeve; pa ako ne bude nikoga da nas izbavi tada ćemo izaći k tebi.
4I dođoše poslanici u Gavaju Saulovu, i kazaše ove riječi narodu; tada sav narod podiže glas svoj, i plakahu.
5A gle, Saul iđaše za govedima svojim iz polja, i reče: šta je narodu te plače? I kazaše mu šta su poručili Javišani.
6Tada siđe duh Božji na Saula kad ču te riječi, i on se razgnjevi vrlo.
7Pa uze dva vola, i isiječe ih na komade, i razasla ih u sve krajeve Izrailjeve po istijem poslanicima poručivši: ko ne pođe za Saulom i za Samuilom, ovako će biti s govedima njegovijem. I strah Gospodnji popade narod, te izidoše jednodušno.
8I izbroji ih u Vezeku, i bješe sinova Izrailjevijeh trista tisuća, a sinova Judinijeh trideset tisuća.
9Potom rekoše poslanicima koji bijahu došli: ovako recite ljudima u Javisu Galadovu: sjutra ćete se izbaviti, kad ogrije sunce. I poslanici se vratiše, i javiše ovo Javišanima, i oni se obradovaše.
10I rekoše Javišani Amoncima: sjutra ćemo izaći k vama, da učinite od nas što vam bude drago.
11I sjutradan razdijeli Saul narod u tri čete, i uđoše usred okola o jutrenjoj straži, i biše Amonce dokle sunce ne ogrija, i koji ostaše, raspršaše se da ne ostaše ni dvojica zajedno.
12Tada reče narod Samuilu: koji je ono što reče: eda li će Saul carovati nad nama? dajte ih da ih pogubimo.
13Ali Saul reče: da se ne pogubi danas niko, jer je danas Gospod učinio spasenje u Izrailju.
14Tad Samuilo reče narodu: hajdete da idemo u Galgal, da ondje ponovimo carstvo.
15I sav narod otide u Galgal, i postaviše ondje Saula carem pred Gospodom u Galgalu, i ondje prinesoše žrtve zahvalne pred Gospodom. I proveseli se ondje Saul i sav Izrailj veoma.