1A gle, čovjek Božji dođe iz zemlje Judine s riječju Gospodnjom u Vetilj, kad Jerovoam stajaše kod oltara da kadi.
2I povika put oltara riječju Gospodnjom govoreći: oltare! oltare! Ovako veli Gospod: evo, rodiće se sin domu Davidovu po imenu Josija, koji će na tebi klati sveštenike visina, koji kade na tebi, i ljudske će kosti spaliti na tebi.
3I učini znak istoga dana govoreći: ovo je znak da je Gospod to rekao: eto, oltar će se raspasti, i prosuće se pepeo što je na njemu.
4A kad car Jerovoam ču riječi čovjeka Božijega koje vikaše oltaru Vetiljskom, pruži ruku svoju s oltara govoreći: držite ga! Ali usahnu mu ruka koju pruži na nj, i ne mogaše je povratiti k sebi.
5A oltar se raspade, i prosu se pepeo s oltara po znaku koji učini čovjek Božji riječju Gospodnjom.
6Tada car reče čovjeku Božijemu: pripadni ka Gospodu Bogu svojemu, i pomoli se za me da mi se povrati ruka. I čovjek se Božji pomoli Gospodu, i povrati se caru ruka i posta kao što je bila.
7I reče car čovjeku Božijemu: hodi sa mnom kući mojoj, i potkrijepi se, i daću ti dar.
8Ali čovjek Božji reče caru: da mi daš po kuće svoje, ne bih išao s tobom niti bih jeo hljeba ni vode pio u ovom mjestu.
9Jer mi je tako zapovjedio svojom riječju Gospod govoreći: ne jedi hljeba ni pij vode, niti se vraćaj istijem putem kojim otideš.
10I otide drugim putem, a ne vrati se onijem kojim bješe došao u Vetilj.
11A u Vetilju življaše jedan star prorok, kojemu dođe sin njegov i pripovjedi sve što učini prorok Božji onaj dan u Vetilju, i riječi koje reče caru; i pripovjediše sinovi toga proroka ocu svojemu.
12A otac im reče: kojim je putem otišao? I pokazaše sinovi put kojim otide čovjek Božji koji bješe došao iz zemlje Judine.
13A on reče sinovima svojim: osamarite mi magarca. I osamariše mu magarca, te usjede na nj.
14I pođe za čovjekom Božjim, i nađe ga a on sjedi pod hrastom, pa mu reče: jesi li ti čovjek Božji što dođe iz zemlje Judine? On mu odgovori: ja sam.
15A on mu reče: hodi sa mnom mojoj kući da jedeš hljeba.
16Ali on odgovori: ne mogu se vratiti s tobom ni ići s tobom; niti ću jesti hljeba ni piti vode s tobom u ovom mjestu.
17Jer mi je rečeno riječju Gospodnjom: ne jedi hljeba ni pij vode ondje, niti se vraćaj putem kojim otideš.
18A on mu reče: i ja sam prorok kao ti, i anđeo Gospodnji reče mi riječju Gospodnjom govoreći: vrati ga sa sobom u svoju kuću neka jede hljeba i pije vode. Ali mu slaga.
19I vrati se s njim, te jede hljeba u njegovoj kući i pi vode.
20A kad sjeđahu za stolom, dođe riječ Gospodnja proroku koji ga bješe vratio;
21I povika na čovjeka Božijega koji bješe došao iz zemlje Judine, i reče: ovako veli Gospod: što nijesi poslušao riječi Gospodnje, i nijesi držao zapovijesti koju ti je zapovjedio Gospod Bog tvoj,
22Nego si se vratio i jeo hljeba i pio vode na mjestu za koje ti je rekao: ne jedi hljeba ni pij vode; zato neće tvoje tijelo doći u grob tvojih otaca.
23I pošto se prorok kojega bješe vratio najede hljeba i pošto se napi, osamari mu magarca.
24A kad otide, udesi ga lav na putu i zakla ga. I tijelo njegovo ležaše na putu, i magarac stajaše kod njega; također i lav stajaše kod tijela.
25I gle, ljudi prolazeći vidješe tijelo gdje leži na putu i lava gdje stoji kod tijela, i došavši javiše u gradu u kojem življaše stari prorok.
26A kad to ču prorok koji ga bješe vratio s puta, reče: ono je čovjek Božji, koji ne posluša riječi Gospodnje, zato ga dade Gospod lavu da ga rastrgne i usmrti po riječi Gospodnjoj koju mu reče.
27I reče sinovima svojim govoreći: osamarite mi magarca. I osamariše.
28I otišav nađe tijelo gdje leži na putu, i magarca i lava gdje stoje kod tijela: lav ne bješe izjeo tijela ni magarca rastrgao.
29Tada prorok podiže tijelo čovjeka Božijega, i metnuv ga na magarca odnese ga natrag, i dođe u grad stari prorok da ga ožali i pogrebe.
30I metnu tijelo u svoj grob, i plakahu nad njim govoreći: jaoh brate!
31A pošto ga pogrebe, reče sinovima svojim govoreći: kad umrem, pogrebite me u grobu gdje je pogreben čovjek Božji, pokraj kostiju njegovijeh metnite kosti moje.
32Jer će se zacijelo zbiti što je oglasio po riječi Gospodnjoj za oltar Vetiljski i za sve kuće visina koje su po gradovima Samarijskim.
33Pošto ovo bi, opet se Jerovoam ne vrati sa svojega zloga puta; nego opet načini iz prostoga naroda sveštenike visinama; ko god hoćaše, tome on posvećivaše ruke i taj postajaše sveštenik visinama.
34I to bi na grijeh domu Jerovoamovu da bi se istrijebio i da bi ga nestalo sa zemlje.