1Ako jezike čovječije i anđelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveči.
2I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.
3I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže.
4Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne veliča, ne nadima se,
5Ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu,
6Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7Sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
8Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako će i prestati, jezici ako će umuknuti, razuma ako će nestati.
9Jer nešto znamo i nešto prorokujemo;
10A kad dođe savršeno, onda će prestati što je nešto.
11Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh čovjek, odbacih djetinjstvo.
12Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat.
13A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća među njima.