1A Hiram car Tirski posla poslanike k Davidu i drva kedrovijeh i zidara i drvodjelja da mu sagrade kuću.
2I razumje David da ga je Gospod utvrdio za cara nad Izrailjem i da se carstvo njegovo podiže visoko radi naroda njegova Izrailja.
3I David uze jošte žena u Jerusalimu i izrodi još sinova i kćeri.
4I ovo su imena onijeh koji mu se rodiše u Jerusalimu: Samuja i Sovav, Natan i Solomun,
5I Jevar i Elisuja i Elfalet,
6I Noga i Nefeg i Jafija,
7I Elisama i Velijada i Elifalet.
8A Filisteji čuvši da je David pomazan za cara nad svijem Izrailjem, izidoše svi Filisteji da traže Davida; a David čuvši to izide pred njih.
9I Filisteji došavši raširiše se po dolini Rafajskoj.
10Tada David upita Gospoda govoreći: hoću li izaći na Filisteje? i hoćeš li ih dati u moje ruke? A Gospod mu reče: izađi, i daću ih u tvoje ruke.
11Tada otidoše u Val-Ferasim, i pobi ih ondje David, i reče David: prodrije Bog neprijatelje moje mojom rukom, kao što voda prodire. Otuda se prozva mjesto Val-Ferasim.
12I ostaviše ondje bogove svoje; a David zapovjedi, te ih spališe ognjem.
13A Filisteji opet po drugi put raširiše se po onom dolu.
14I David opet upita Boga, a Bog mu reče: ne idi za njima, nego se vrati od njih, pa udari na njih prema dudovima.
15I kad čuješ da zašušti po vrhovima od dudova, tada izidi u boj; jer će poći Bog pred tobom da pobije vojsku Filistejsku.
16I učini David kako mu zapovjedi Bog, i pobiše vojsku Filistejsku od Gavaona do Gezera.
17I razglasi se ime Davidovo po svijem zemljama; i Gospod zadade strah od njega svijem narodima.