Zechariah 5
1 A ja sam se okrenuo, podigao pogled, i gle! Video sam svitak koji leti.
2 Anđeo me je pitao: „Šta vidiš?“ Odgovorio sam: „Vidim svitak koji leti. Dug je dvadeset lakata, a širok deset lakata.“
3 I rekao mi je: „Ovo je prokletstvo koje će preći preko cele zemlje. Prema onome što piše s jedne strane prognaće se svaki lopov, a svaki krivokletnik će se prognati prema onome što piše sa druge strane.
4 ’Ja ga donosim — govori Gospod nad vojskama — da uđe u kuću lopova i u kuću onoga koji se mojim imenom krivo kune. Prokletstvo će da mu prenoći usred kuće i uništi je sa sve gredama i kamenom.’“
5 Prišao mi je anđeo koji je razgovarao sa mnom i rekao: „Podigni pogled i pogledaj. Šta je to što dolazi?“
6 Odgovorio sam: „Šta je to?“ A on je nastavio: „Korpa je to što dolazi, a ovo je njeno oko svuda po zemlji.“
7 I gle! Olovni poklopac podignut i jedna žena što sedi usred korpe.
8 I on je rekao: „Ova žena je opačina!“ Onda ju je bacio nasred korpe i poklopio je onim olovnim poklopcem.
9 Ja sam onda pogledao gore, i gle! Video sam, dolaze dve žene. Vetar im je bio u krilima, a krila su im bila kao rodina. I onda su podigle onu korpu između zemlje i nebesa.
10 Pitao sam anđela koji je razgovarao sa mnom: „Gde to nose korpu?“
11 Uzvratio mi je: „Da joj sazidaju kuću u zemlji Senar, pa kad je naprave postaviće je na njeno podnožje.“